000526 |
Previous | 6 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
.-- № t. Vk u Ureduje: DANIEL PIXIADES W&№&4#fr№04№&WhW44WWNW&№ O PJESNICKOM 1 samoca i ja SVIJETU Reklo bi se: "NiSta novo u pjesnifikom-svijetu- ", da ne bude analogno poznatom djelu Remarka: "Na zapadu nista novo" (West Point). Ali, postavlja se logicko pitanje: da li u naSem iseljenickom kazivanju i dokaziva-nj- u postoji progres? Da li ima novih, izvan-redn- o novih, da li ima osobnog napredova-nj- a u davanju uzvisene umjetnosti? Da li ima promjena u stilu, shvatanju, da li ima rasta ili hibrida poetskog izraza koji bi prijanjao dusi covjeka u suvremenom videnju svijeta? Ova pitanja se odnose na dolazece gene-racij- e. A vezana su za fiitav niz drugih: Da li ce Daniel Pixiades,Jelena Saula, Jelena Gavrilovid, Katarina Kostic, i mnogi drugi na§i pjesnici, uskoro re6i vise novog s aspekta potreba, s aspekta sazivanja is-ti- na u ovom kapitalistickom svijetu? Da li 6e se idejno odcijepiti od jednostranog ili modernog davanja? A pomenuti, i koji to nisu ovom prigodom, posjeduju zrelu mi-sao, cak se i odlikuju bar u elementarnom sagledavanju istine u tome. Jednom pjesniku, tako zrelom, tako oko-relo- m u osobnom saznanju.i ne trabaju druge istine. Bio bi to nezapamcen atak ako bi se od pjesnika iSta traiilo. Apsurd u koji se ovdje ne zeli ici. Da zavrsimo jednom konstatacijom: da li smo mi pjesnici koje netko treba, ili smo iznad toga? Ili se samo tako osjecamo, svugdje da trazimo nacine dokazivanja svoje vrijednosti? A nasa realna vrijednost nije ni u zemlji rodenja, tamo u nekom casopisu u kraju da se pojavi, pa da se osobno ceka na oda-zo- v: "Tko je taj ili onaj pjesnik, nas pje-sni- k u svijetu?" Konacno, nasa vrijednost je u nama i medu nama. Ako se osjeti potreba ve6e afirmiranosti, ako netko od nas stihodava-lac- a nije zadovoljan smnomicoju pruzaju Nase novine, bilo bi bolje da se i ogradi od naseg fiasopisa, pa da trazi ine staze svog uzviSenog davanja. I djelovanja. Bila bi prava Steta ici odved daleko. Odvec po-stra- ni tjednika koji publiciramo u najte-ii- m trenutcima njegovog postojanja. Treba uvijek realno sagledati svoju тоб u nasem i tudem. Treba izraziti postoja-no- st i u kulminaciji nedaca, pa da se nasa imena jednom zapisu zlatnim slovima u povijesti koju nitko drugi do nas samih ne mo£e dokazati. Dakle, da budemo zadovoljni s kruhom vlastite obitelji. Bez obzira na vrijednost — ici ka boljitku Covjecanstva! Nasa stalna vrijednost je ponaosob kori-sn- a. Zato cemo i dalje davati! David OROL &&&44W44WWW&&e&&&&4&№4W444&№&+i RAZMISLJANJA Na oStrici misao se moja hvata noza i kolje sve zore moje i gnijezda mojih slutnji i sanja. Zaklana jutra moja sumrake boje i kaplju na istroSene stranice neupotrebljivih biblija, Bog moj je umro u cik praskozorja, na sjemeni&tima noci ga raznijele. Kuda 6u bezbozan dok na o&trici misao je moja poput noza! Duro MALJKOVIC PETKOVIC PREMA BELOM Putujem crnim linijama po belim snovima, putujem belim linijama po crnim snovima. Predah posle budenja: Vasiona se muzikom prolama, duju se smrtonosni krici. Pomeranje se nastavlja. Svetlost izlaska sve jade osvetljava pomrdinu Zapada. Katarina KOSTIC Poslednji put ti pruzam ruku: zagrli me dvrsto i red; "Ovo prijateljstvo ostaje do kraja." Nece biti povrataka, odlazaka. nede biti vredanja ni mrznje, nede biti osvete ni smicalica. Tiija, picemo prvu jutarnju kafu, ispradati deljad kog' na rad, kog' u Skolu. Podelidemo im poljupce na rastanku i dekati da se vrate. A onda... pranje, spremanje, kuvanje... U predahu pisacemo pesme, vesti goblene. Skoro zavrSavam divan rad; "Kuda je tamo gde je srce", Volece ga moj narod, moji prijatelji, §to bez najave svrate da me obidu, podrze. Uz stare gradske pesme pridadu ti o svom narodu, o tome kako sam zelela da mu dam sve §to umem i znam, kako sam zivela za radost na njihovim licima i mnogo, mnogo volela. Nedu da pladem vise i nije me stid §to suze nisam mogla skriti. Samodo oprosti, ipak se zaplakah. Moji sinovi kucaju na vrata moja mala "YU grupa" stize umorna i gladna; moramo ih s osmehom dodekati. A "dale" kad stigne, dodekademo ga s muzikom i "Minas" kafom na stolu. Samodo, mnogo se radujem proledu. Sadidemo cvede i pridati s pticama i nestaSnim vevericama, i obedaj — nedemo se svadati. Ne mogu to da podnesem. Pobedidu i od tebe i kud' onda da okrenem? O samodo, zagrli me dvrsto i drugoj sa mnom, od sada do vednosti. Rozalija DIVJAKOVIC $ ZELJA Da ti mogu darovati krila, pesmo moja najmiliji druze, da postaneS ptica lastavica domu mome pod strehu da sletiS, toplo gnezdo za mene da svijeS. Da ti mogu darovati krila, majci mojoj na prozor da kucneS, da joj kazes" koliko je volim, da sam ieljna njenog zagrljaja. Ej, da ti mogu darovati krila, mojoj seji u goste da podeS, znam da bi te lepo ugostila mesto mene Tebe izljubila. IjoS bih te ne§to zamolila: u Visove moje da odletiS sad se oni sve zlate od sunca; obukli su jesenju odoru, dekaju me kad du da se vratim. Svima reci da darove spremam. Put je dalek nijelako stidi tamo gde me moja du$a vude. АГ kad odem, sudbo, ti pomozi, ne dozvoli da se ikad vratim da i moja duSa nade mira. MOLBA Rozalija DIVJAKOVIC Molim Te, tako te molim, ne kopaj viSe po duSi mojoj, Moja je du$a poput okeana; u topit se mozeS u dubini njenoj. Oprosti, molim Te, oprosti, Sto obidan smrtnik ne mogu biti, i u mojim lukama bure ne sme biti... Rozalija DIVJAKOVIC ISPOVEST Znam da mi niko verovati nece, da me nikad rukom dodirnuo nisi, da mi nikad nisi rek'o da me voliS, da si samo bio deo moje srece. Rozalija DIVJAKOVIC ZAROBLJENICA Kao u kuli od vremena Zarobljenica. 06i mi traze prostore, DuSa mi trazi visine; Grlite me vetrovi dvrsto Ne dajte mojoj zelji da sustane. Zarobljenica sam u kuli Od prohujalog vremena, I nosim na ramenima tugu Kao general visoko ordenje. U odima mi ved raste praznina U duSi se nastanila tamnina — ZaSto me je kula prisvojila, Kula od vremena — tamnica. Odi su mi trazile prostore I dusa nedogledne visine; To ste, vi vetrovi, odleteli U daleki beskraj bez mene I ostavili me u kuli Da budem vedna zarobljenica. ZaSto ste bez mene odleteli ZaSto me niste, o, vetrovi, ZaSto me niste sobom poveli. Jelena SAULA PEJZAS OD GROBOVA U krug... U krug Po onim stazama Kosti vam predate zemlji, АГ stope jo$ uvek tamo Neumrle u mislima. U krug... U krug Kraj one tarabe, Kraj polja onog Crnog blatiSta Jos' uvek nod i bozur I zvezda kresne tamo — Kraj crnog bunjiSta. U krug... U krug vas slazem, svejedno, U krug Gle kosti baladu pevaju Senki od pepela zanosno. — A ja na strazi umrlih Diiem vas prkosno... U krug nedogledno — U krug U krug... u krug... Jelena SAULA DJEVOJKAMA SA NERETVE VaSim glasovima hudi Neretva stranama sveta. Promidu prostorom modre dubine lisnatih gora Balkana sa egzotidnim pridama o hajducima, uskocima i narodnim guslarima. Bojom vaSih glasova naslikale ste zlatiborske, durmitorske, Sarplaninske bujne paSnjake vekovima napajane pesmom pastira... i obronke planina odevene legendama o borbi partizana. Prosule ste biserne kapi narodnih pesama na presahla vrela naSih sedanja, da umijemo nostalgiju za izvorima u zaljuljanim kolevkama prepoznatog detinjstva. VaSim glasovima protide Neretva stranama sveta. Katarina KOSTIC % ► ► ► ►$ ► ► :: ► . t t % LEPTIR I LJUBAV Oni koje sam voleo, nikad me nisu upoznali! Oni $to voljeSe mene, bolila me ljubav njima. Oni koje du tek voljeti, nikad me nece upoznati. Oni ito demo tek voljeti, Dali cu njinu jubav preboljeti? Hodu li modi ljubav piti? Ili drugom leptiru, leptir biti? Ili kosa biti kosu stridi? Da li cu sebe ikad stidi? Sundanoj lopti na leda zadi i vjetru strasti oduSka naci ono oduvjek Sto sam htjeo a ljudi mi nikad nisu dali? Oni koje sam voleo, nikad me nisu upoznali. Duro MALJKOVIC PETKOVIC HHwwHHwmu%wwwwvuwHvw KRCEVACKA KAZIVAN.TA Obudovila mi sestra porano, a ostala s troje dece, pa deca ne slusaju bas najbo-lje- , te tako najstariji joj sin Borko zape i ode u Nemacku. On je bio najbistriji od sve dece. Video je da nece biti baS mnogo vajde ako ostane kod kuce, pa, tako eto, ode. Sad je vec dvanaes' godina. Posle godinu dana ode za njim i zena mu s detetom. A tamo zapati§e jos jedno. Poretko su dolazili kuci. Prikrpise se kod Svaba. Rade oboje vredni mladi ljudi, te re§i§e da zarade lepu paru, pa da se vrate. Kad je letos bio, a on uglavnom do-la- zi leti, jer voli da vidi njive, da prode kroz kukuruze i vocnjake, veli mi: — Ujade, jos ovo do idudeg leta. Eto me natrag. Steko sam para. Nabavidu traktor i sve druge maSine. Donecu pare da nafci-ni- m novu ku6u i dokupim novu zemlju. Nece Borko vi§e da slu§a svapski jezik! Ja umalo ne zaplakah. A i vreme je, veli, zbog dece da dode. Jedva mu deca znaju na§ jezik. On mi, mucenik, objafinjava: — Ne moze se, ијабе. Mi po ceo dan ra-dim- o, a ne zaraduje se kod Svabe para tako lako. Sa decom smo malo, a i kad dodemo kudi, Sta s njima da pricamo? Je-d- i, lezi, miruj, umij se, i tako to. Ponekad i opsujem, — veli. — Nije §to sam loS, vec slatko mi da reknem pravu паби srpsku геб, pa makar i psovku. АГ volje nema vise. Doci 6u, pa te deca ovde uz decu brzo da oporave jezik. A imanje cu da uredim. Ima da bude prvo u okrugu! Meni pune oci suza: — Dodi, Boro, sine, — velim. — Dodi, dok ti deca Svabe postala nisu! I tako se, eto, ne damo... Kad onomad negde dode od njega pi-sm- o. "ТЈјабе", veli". Tako i tako. Spre-mara- o se da dodemo, i tako to. Nego, Sta je ovo, ujace?" I onda napisa: Sluso on tamo nase emisije. Veli, nocu, pred ponoc, ne spava, jadnik, nego slusa. Milo mu i zbog jezika i zbog nasT pesama i kola, a da cuje ne§to korisno. Kad, kaze, pre neku noc, zapofiese razgovor o njima koji tamo rade a treba da se vrate. I sad kao, kako rece, pita tu novinar nekog 6oveka, nekog iz Kragujevca; bice da je on neka vaznija zaglavica, cim njega to pitaju, kaki su iz-gle- di za te ljude koji bi 'teli da se vrate, a koji bi'teli da se bave zemljoradnjom. I on, Borko, naculji uSi da бије, a tak' kaze, ime mu srpsko: "Koncept je jasan; u ovom 6asu postoje sve ekonomske i materijalne pretpostavke za pozitivan trend i usagla-savanj- e stavova..." — Pa onda veli: "Po-trebn- o je angazovanje svih subjekata na nivou regije i drugih struktura koje su dozne da koordiniraju na bazi za realiza-cij- u koncepcije..." I sve tako. Pa me Borko u pismu moli: "Ujace, molim te ko boga, vidi tarn' u opStini, sta to oni misle, jer smo se mi ovde tako uzbunili i uzlovedili; niko ne zna sta mu to znaci". Zena mu je, kaze, plakala i veli: "Crni Boro, oni nas tarn' nece da prime, јеГ vidis §ta vele?!" A on, Mucenik Borko veli: "Kazi mi, ujace, јеГ moz' da bude da ja njeg' ne razumem? Pa to je teze neg' svapski. Pa ku'du ja sad? Zar treba opet neki crni jezik da ucim da bi kod moje kuce mogo' da zivim? Zar i tamo ljudi sprski zaboravise? Tako Borko. A ja mu joS nisam odgovorio. A i sta bi'! Bosko TRIFUNOVIC
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, December 12, 1985 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1985-11-07 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000272 |
Description
Title | 000526 |
OCR text | .-- № t. Vk u Ureduje: DANIEL PIXIADES W&№&4#fr№04№&WhW44WWNW&№ O PJESNICKOM 1 samoca i ja SVIJETU Reklo bi se: "NiSta novo u pjesnifikom-svijetu- ", da ne bude analogno poznatom djelu Remarka: "Na zapadu nista novo" (West Point). Ali, postavlja se logicko pitanje: da li u naSem iseljenickom kazivanju i dokaziva-nj- u postoji progres? Da li ima novih, izvan-redn- o novih, da li ima osobnog napredova-nj- a u davanju uzvisene umjetnosti? Da li ima promjena u stilu, shvatanju, da li ima rasta ili hibrida poetskog izraza koji bi prijanjao dusi covjeka u suvremenom videnju svijeta? Ova pitanja se odnose na dolazece gene-racij- e. A vezana su za fiitav niz drugih: Da li ce Daniel Pixiades,Jelena Saula, Jelena Gavrilovid, Katarina Kostic, i mnogi drugi na§i pjesnici, uskoro re6i vise novog s aspekta potreba, s aspekta sazivanja is-ti- na u ovom kapitalistickom svijetu? Da li 6e se idejno odcijepiti od jednostranog ili modernog davanja? A pomenuti, i koji to nisu ovom prigodom, posjeduju zrelu mi-sao, cak se i odlikuju bar u elementarnom sagledavanju istine u tome. Jednom pjesniku, tako zrelom, tako oko-relo- m u osobnom saznanju.i ne trabaju druge istine. Bio bi to nezapamcen atak ako bi se od pjesnika iSta traiilo. Apsurd u koji se ovdje ne zeli ici. Da zavrsimo jednom konstatacijom: da li smo mi pjesnici koje netko treba, ili smo iznad toga? Ili se samo tako osjecamo, svugdje da trazimo nacine dokazivanja svoje vrijednosti? A nasa realna vrijednost nije ni u zemlji rodenja, tamo u nekom casopisu u kraju da se pojavi, pa da se osobno ceka na oda-zo- v: "Tko je taj ili onaj pjesnik, nas pje-sni- k u svijetu?" Konacno, nasa vrijednost je u nama i medu nama. Ako se osjeti potreba ve6e afirmiranosti, ako netko od nas stihodava-lac- a nije zadovoljan smnomicoju pruzaju Nase novine, bilo bi bolje da se i ogradi od naseg fiasopisa, pa da trazi ine staze svog uzviSenog davanja. I djelovanja. Bila bi prava Steta ici odved daleko. Odvec po-stra- ni tjednika koji publiciramo u najte-ii- m trenutcima njegovog postojanja. Treba uvijek realno sagledati svoju тоб u nasem i tudem. Treba izraziti postoja-no- st i u kulminaciji nedaca, pa da se nasa imena jednom zapisu zlatnim slovima u povijesti koju nitko drugi do nas samih ne mo£e dokazati. Dakle, da budemo zadovoljni s kruhom vlastite obitelji. Bez obzira na vrijednost — ici ka boljitku Covjecanstva! Nasa stalna vrijednost je ponaosob kori-sn- a. Zato cemo i dalje davati! David OROL &&&44W44WWW&&e&&&&4&№4W444&№&+i RAZMISLJANJA Na oStrici misao se moja hvata noza i kolje sve zore moje i gnijezda mojih slutnji i sanja. Zaklana jutra moja sumrake boje i kaplju na istroSene stranice neupotrebljivih biblija, Bog moj je umro u cik praskozorja, na sjemeni&tima noci ga raznijele. Kuda 6u bezbozan dok na o&trici misao je moja poput noza! Duro MALJKOVIC PETKOVIC PREMA BELOM Putujem crnim linijama po belim snovima, putujem belim linijama po crnim snovima. Predah posle budenja: Vasiona se muzikom prolama, duju se smrtonosni krici. Pomeranje se nastavlja. Svetlost izlaska sve jade osvetljava pomrdinu Zapada. Katarina KOSTIC Poslednji put ti pruzam ruku: zagrli me dvrsto i red; "Ovo prijateljstvo ostaje do kraja." Nece biti povrataka, odlazaka. nede biti vredanja ni mrznje, nede biti osvete ni smicalica. Tiija, picemo prvu jutarnju kafu, ispradati deljad kog' na rad, kog' u Skolu. Podelidemo im poljupce na rastanku i dekati da se vrate. A onda... pranje, spremanje, kuvanje... U predahu pisacemo pesme, vesti goblene. Skoro zavrSavam divan rad; "Kuda je tamo gde je srce", Volece ga moj narod, moji prijatelji, §to bez najave svrate da me obidu, podrze. Uz stare gradske pesme pridadu ti o svom narodu, o tome kako sam zelela da mu dam sve §to umem i znam, kako sam zivela za radost na njihovim licima i mnogo, mnogo volela. Nedu da pladem vise i nije me stid §to suze nisam mogla skriti. Samodo oprosti, ipak se zaplakah. Moji sinovi kucaju na vrata moja mala "YU grupa" stize umorna i gladna; moramo ih s osmehom dodekati. A "dale" kad stigne, dodekademo ga s muzikom i "Minas" kafom na stolu. Samodo, mnogo se radujem proledu. Sadidemo cvede i pridati s pticama i nestaSnim vevericama, i obedaj — nedemo se svadati. Ne mogu to da podnesem. Pobedidu i od tebe i kud' onda da okrenem? O samodo, zagrli me dvrsto i drugoj sa mnom, od sada do vednosti. Rozalija DIVJAKOVIC $ ZELJA Da ti mogu darovati krila, pesmo moja najmiliji druze, da postaneS ptica lastavica domu mome pod strehu da sletiS, toplo gnezdo za mene da svijeS. Da ti mogu darovati krila, majci mojoj na prozor da kucneS, da joj kazes" koliko je volim, da sam ieljna njenog zagrljaja. Ej, da ti mogu darovati krila, mojoj seji u goste da podeS, znam da bi te lepo ugostila mesto mene Tebe izljubila. IjoS bih te ne§to zamolila: u Visove moje da odletiS sad se oni sve zlate od sunca; obukli su jesenju odoru, dekaju me kad du da se vratim. Svima reci da darove spremam. Put je dalek nijelako stidi tamo gde me moja du$a vude. АГ kad odem, sudbo, ti pomozi, ne dozvoli da se ikad vratim da i moja duSa nade mira. MOLBA Rozalija DIVJAKOVIC Molim Te, tako te molim, ne kopaj viSe po duSi mojoj, Moja je du$a poput okeana; u topit se mozeS u dubini njenoj. Oprosti, molim Te, oprosti, Sto obidan smrtnik ne mogu biti, i u mojim lukama bure ne sme biti... Rozalija DIVJAKOVIC ISPOVEST Znam da mi niko verovati nece, da me nikad rukom dodirnuo nisi, da mi nikad nisi rek'o da me voliS, da si samo bio deo moje srece. Rozalija DIVJAKOVIC ZAROBLJENICA Kao u kuli od vremena Zarobljenica. 06i mi traze prostore, DuSa mi trazi visine; Grlite me vetrovi dvrsto Ne dajte mojoj zelji da sustane. Zarobljenica sam u kuli Od prohujalog vremena, I nosim na ramenima tugu Kao general visoko ordenje. U odima mi ved raste praznina U duSi se nastanila tamnina — ZaSto me je kula prisvojila, Kula od vremena — tamnica. Odi su mi trazile prostore I dusa nedogledne visine; To ste, vi vetrovi, odleteli U daleki beskraj bez mene I ostavili me u kuli Da budem vedna zarobljenica. ZaSto ste bez mene odleteli ZaSto me niste, o, vetrovi, ZaSto me niste sobom poveli. Jelena SAULA PEJZAS OD GROBOVA U krug... U krug Po onim stazama Kosti vam predate zemlji, АГ stope jo$ uvek tamo Neumrle u mislima. U krug... U krug Kraj one tarabe, Kraj polja onog Crnog blatiSta Jos' uvek nod i bozur I zvezda kresne tamo — Kraj crnog bunjiSta. U krug... U krug vas slazem, svejedno, U krug Gle kosti baladu pevaju Senki od pepela zanosno. — A ja na strazi umrlih Diiem vas prkosno... U krug nedogledno — U krug U krug... u krug... Jelena SAULA DJEVOJKAMA SA NERETVE VaSim glasovima hudi Neretva stranama sveta. Promidu prostorom modre dubine lisnatih gora Balkana sa egzotidnim pridama o hajducima, uskocima i narodnim guslarima. Bojom vaSih glasova naslikale ste zlatiborske, durmitorske, Sarplaninske bujne paSnjake vekovima napajane pesmom pastira... i obronke planina odevene legendama o borbi partizana. Prosule ste biserne kapi narodnih pesama na presahla vrela naSih sedanja, da umijemo nostalgiju za izvorima u zaljuljanim kolevkama prepoznatog detinjstva. VaSim glasovima protide Neretva stranama sveta. Katarina KOSTIC % ► ► ► ►$ ► ► :: ► . t t % LEPTIR I LJUBAV Oni koje sam voleo, nikad me nisu upoznali! Oni $to voljeSe mene, bolila me ljubav njima. Oni koje du tek voljeti, nikad me nece upoznati. Oni ito demo tek voljeti, Dali cu njinu jubav preboljeti? Hodu li modi ljubav piti? Ili drugom leptiru, leptir biti? Ili kosa biti kosu stridi? Da li cu sebe ikad stidi? Sundanoj lopti na leda zadi i vjetru strasti oduSka naci ono oduvjek Sto sam htjeo a ljudi mi nikad nisu dali? Oni koje sam voleo, nikad me nisu upoznali. Duro MALJKOVIC PETKOVIC HHwwHHwmu%wwwwvuwHvw KRCEVACKA KAZIVAN.TA Obudovila mi sestra porano, a ostala s troje dece, pa deca ne slusaju bas najbo-lje- , te tako najstariji joj sin Borko zape i ode u Nemacku. On je bio najbistriji od sve dece. Video je da nece biti baS mnogo vajde ako ostane kod kuce, pa, tako eto, ode. Sad je vec dvanaes' godina. Posle godinu dana ode za njim i zena mu s detetom. A tamo zapati§e jos jedno. Poretko su dolazili kuci. Prikrpise se kod Svaba. Rade oboje vredni mladi ljudi, te re§i§e da zarade lepu paru, pa da se vrate. Kad je letos bio, a on uglavnom do-la- zi leti, jer voli da vidi njive, da prode kroz kukuruze i vocnjake, veli mi: — Ujade, jos ovo do idudeg leta. Eto me natrag. Steko sam para. Nabavidu traktor i sve druge maSine. Donecu pare da nafci-ni- m novu ku6u i dokupim novu zemlju. Nece Borko vi§e da slu§a svapski jezik! Ja umalo ne zaplakah. A i vreme je, veli, zbog dece da dode. Jedva mu deca znaju na§ jezik. On mi, mucenik, objafinjava: — Ne moze se, ијабе. Mi po ceo dan ra-dim- o, a ne zaraduje se kod Svabe para tako lako. Sa decom smo malo, a i kad dodemo kudi, Sta s njima da pricamo? Je-d- i, lezi, miruj, umij se, i tako to. Ponekad i opsujem, — veli. — Nije §to sam loS, vec slatko mi da reknem pravu паби srpsku геб, pa makar i psovku. АГ volje nema vise. Doci 6u, pa te deca ovde uz decu brzo da oporave jezik. A imanje cu da uredim. Ima da bude prvo u okrugu! Meni pune oci suza: — Dodi, Boro, sine, — velim. — Dodi, dok ti deca Svabe postala nisu! I tako se, eto, ne damo... Kad onomad negde dode od njega pi-sm- o. "ТЈјабе", veli". Tako i tako. Spre-mara- o se da dodemo, i tako to. Nego, Sta je ovo, ujace?" I onda napisa: Sluso on tamo nase emisije. Veli, nocu, pred ponoc, ne spava, jadnik, nego slusa. Milo mu i zbog jezika i zbog nasT pesama i kola, a da cuje ne§to korisno. Kad, kaze, pre neku noc, zapofiese razgovor o njima koji tamo rade a treba da se vrate. I sad kao, kako rece, pita tu novinar nekog 6oveka, nekog iz Kragujevca; bice da je on neka vaznija zaglavica, cim njega to pitaju, kaki su iz-gle- di za te ljude koji bi 'teli da se vrate, a koji bi'teli da se bave zemljoradnjom. I on, Borko, naculji uSi da бије, a tak' kaze, ime mu srpsko: "Koncept je jasan; u ovom 6asu postoje sve ekonomske i materijalne pretpostavke za pozitivan trend i usagla-savanj- e stavova..." — Pa onda veli: "Po-trebn- o je angazovanje svih subjekata na nivou regije i drugih struktura koje su dozne da koordiniraju na bazi za realiza-cij- u koncepcije..." I sve tako. Pa me Borko u pismu moli: "Ujace, molim te ko boga, vidi tarn' u opStini, sta to oni misle, jer smo se mi ovde tako uzbunili i uzlovedili; niko ne zna sta mu to znaci". Zena mu je, kaze, plakala i veli: "Crni Boro, oni nas tarn' nece da prime, јеГ vidis §ta vele?!" A on, Mucenik Borko veli: "Kazi mi, ujace, јеГ moz' da bude da ja njeg' ne razumem? Pa to je teze neg' svapski. Pa ku'du ja sad? Zar treba opet neki crni jezik da ucim da bi kod moje kuce mogo' da zivim? Zar i tamo ljudi sprski zaboravise? Tako Borko. A ja mu joS nisam odgovorio. A i sta bi'! Bosko TRIFUNOVIC |
Tags
Comments
Post a Comment for 000526