Nase Novine, February 23, 1977

              t
©
n © Tfk 7" Lesma 1
ЧИ
oi;u
SV7M U6ENICIMA I UClTELJIMA SKOLE
"NIKOLA TESLA ",
SVIM RODITELJIMA I CLANOVIMA
UDRUZENJA, KAOISVIM PRIJATEUIMA
ODBOR UDRUZENJA Штзжш;т£т£шт£Ш
PRlCA iz starog majdana !
mm &l
Majdan, iako malo mjesto, izvor je mnogih interesantnih
prica o ljudima koji su uglavnom nekada tu zlvjeli i radili i koji
su svojom 6udt , svojim nadinom 2ivota ill cak i fizickim izgle-do- m
dali torn tvorniCkom.naselju poseban pecat. Neki od njih
svojim originalnim i sadrzajnim 2ivotom nude gradu za citavu
knjigu. Ваб o takvom jednom rijei je u ovoj pricl.
Dok danas asfaltnom cestom jure teretnjaci raznih podu-zec- a,
u one davne predratne dane koracao je mirno prasnja-vi- m
putem majdanskim jedan neobican Covjek јоб neobicni-je- g
izgleda. Ispod tamne kape na kojoj su 2uta slova priSivena
crvenim koncem oznacavala njegove inicijale I zanimanje "I.
C. CUVAR" virile su sijede vlasi uple6u6i se na samom 6elu s
gustim obrvama. Brkovi pomno zavijeni u Sestice golicahu
crvene jagodice i donekle prikrivahu kozicavo lice. Olabavlje-n- a
donja usna iutjela se od tinjaju6eg cika cljl je dim ulazio i
izlazio kroz Slroke nozdrve povelikog nosa.
Za pasom revolver kolas I stilet. U ruci gvozdeni stap s
rufikom u obliku ceklca, a na prslma stalno svljetleca baterija.
Svom torn, reklo bl se, prljetecom i borbenom opremom, on
se u stvari branio od vlastltog straha.
Illja Crnogorac, tako se zvao, prvi put ugledao je svijet
jedne daleke studene licke zime pune snijega. Rastao je na
velebitskim paSnjacima hodajuci za zvonom ovna predvodnl-ka- ,
zvaCufii je6menl I razenl kr'uh, obarenl krumplr, a svetko-vino- m
pSeniCnjak s kupusom na ovfietinl.
Diveci se suncem obasjanlm zaledenlm vrhovima Velebi-ta- ,
kao da je Iste2uci vrat Istezao fiitavog sebe. I naraste,
naraste visoko. U dokonostl pastirskog plandovanja priialo
se i po tko zna koji put prepriCavalo o narodnim junaclma i
svim onim mogudim I nemogucim JunaStvima koja su, eto,
samo njima od boga dana. Koliko hvale za pobjede, toliko
grdnjeza poraze, I zavragastarijl cobani isprlfiaSe llljl greSku
Deren6inovu u vodenju bitke na otvorenu polju jer se Ijutlo,
naveliko se ljutio na bana sto izgubi boj s Jakub-paso- m.
Da se jednoga vruceg Ijetnog dana Likom ne proskita
nekakav veletrgovac stokom I ne napije ponudenog mlljeka,
mo2da bi Illja ostao cobanin do kraja Zivota. Svldio mu se
prlstao, visok i -- zdrav momak te ga I ne docekavSi vecer
povedesasobom. Od tada, starom cestom uz rub Krbavskog
polja od Priboja preko Udbine i Obrovca do Gospica i dalje
tjerao je llija, naoru2an do zuba, dilizansu u punoj kocijaSkoj
spremi. Drndajuci drumovima, brektali su miSici ciju snagu i
te kako osjecahu posustali konji. Koliko straSan, toliko i
podloian gospodaru, nlkad nije znao 5to je prevozio. Znao Je
samo da je vrijedno. Moje je Sto ti povjeravam, a tvoje je da
CuvaS uz cijenu Zivota, rekao mu je gazda prl prvom putova-nju- .
Iako je hajduiija cvala u XVII vijeku, nijo ni Xix' bio po5-tede- n
drumskih razbojnika. Koliko god jo nastojao, nijo
mogao uvijek izbjeci putovanja nocu, a poucen Iskustvom iz
nekoliko окгбаја s pljaCkaSima, pucao bi iz straha u bukvu, u
stijenu Hi uprazno, iza sebe, ispred sebe i tako jednom,
naravno nehotice, ubio konja.
Surovost posla mu nametne misao o manje opasnom
W
sass
2ivotu, te strpavSi u d2ep zaradeni novae i primivsi pod ruku
Mariju, krsnu 2enu iz Oklaja, spusti se u pitomo primorje.
U Majdan dode i u njemu ostao'c
VidiS, Marlja, ovo ti je pikola Venecija, tumaiio je 2eni
kad ju je jednom odveo u Vranjic da joj poka2e gdje radi,
cuvao je eternit, a Marija nikako da shvatl kako u Venecijl
ljudi govore naSki. Napredovao je u poslu, opet je cuvao, ali
sad ve6 tvornifiku kapiju u Majdanu.
Te dvlje gore od ljudi nisu imale svoga breiuljka, ali su
se zato djeca majdanska nesvjesno pobrinula da im svojim
psinama ubiju svaku ielju za rodenlm djetetom. Pogotovo se
za 1 1 1 ju nije moglo re6i da Je vollo djecu, a djeca, ta mala,
divna i okrutna stvorenja, uvijek su za to nemilosrdno
osvecuju, osveduju se na svoj djetinji, bezazleni nacin koji
nitko 2iv osudlti ne mo2e. Koliko je nalvne lakrdlje bilo u graji
jos nejakih glaslca: "llija, sir izlja, lulu zapalija pa se
privalija", toliko se on samllosno doimao zbog nemoci da In
usutka i rastjera.
Marija je, kao i sve stare 2ene onoga doba, ljubomorno
Cuvala veliku skrinju u kutu sobe na cljem je dnu le2alo pohra-njen- o
odljeloza ukop s kojim kilom suhih smokava, rogaca,
oraha bajama i Izandalom ogrllcom bez sjaja.
Nesklad u naravima mirno su podnoslli, I malo-pomal- o
sa staroScu, dok su bill sve ovisniji jedno o drugome, umira-l- o
je i nerazumijevanje.
Pomagala mu Je u novom poslu 1о2аба i odriavanjrf
radniCkog kupatlla. Upravo tamo gdje svako jutro oko devet
sati bucni glasovi radnika traze od Cvite toliko kruha I toliko
slra ill mortadele, vukla su se nekad tiho dva ostarjela covje-ka- ,
lo2eci I Clsteci poznate Banje. Zlmi kao i Ijetl, na nekoliko
slozenlh stijena, sjedio bi Illja, pognutih leda, u zavjetrini
svojlh Banja i svako malo, tocno odredivao polovlnu clgarete,
otkidao je, namjestao u smrdljivi cigarspic uiivajuci vise u
pripremi nego u samom рибепји. Kad bi osjetio bllzinu
ienske suknje, budio se u njemu jogunasti cobanin s Vele-bit- a.
Pod toplom lickom majom sve je bilo staro osim felje.
Moida je u maSti svoje bogate senilnosti 6ak i vjerovao u
Ispunjenje 2elja i moJda je dodirujuci drhtavim prstlma prnje
stare skitnice, koja je sav ponos svela na siromaSan iznos
Skrto prebrojenih prosjackih kruna, osjedao toliko leljenu
mekocu finih tkanina uljuljkanih gospoda prevozeci ih dill-2anso- m
snova. TrgnuvSi se, kao da bi pogledao u dva smjera.
Plavo bi oko zasjalo od bijesa, a ono drugo, smede, pota-mnjev- Si
јоб jace, prikovalo bi se negdje dolje. Da, da, znao je
tada jedva бијпо procijediti kroz zube: pametan momak bio je
mo] necak, libre je ucio i govorio, starost je zlocin prirode, a
ja, ja sam se tada smijao... smijao sam se tada.
Na praSnjavoj cesti majdanskoj nlkada nije bilo drum-skih
razbojnika, ali llija to nije znao. Revolver ко1аб, stilet,
gvozdeni Stap i baterija, reklo bi se, oran za borbu, on se u
stvari branio od samog sebe.
VjeraJURETlC
&8&S&&& i December 14, 1977
И D
Cestita svojim
prija teuima
I MUZlCARIMA,
KAO I SVIM POSLOVNIM
PARTNER!MA
NOW 1978. GODINU!
TORONTO, ONTARIO tesss:saasaa
_M
Џ PRIMAMONARUD2BEIISPORUCUJEMO j Ж CVIJECE PO METRO TORONTO
Џ I IZVAN NJEGA { 8 Phone 463-- 1 125 j
55 445Danforth Ave., )
Ш Toronto, Ont. j
8 HOME SMOCKED AND j
FRESH MEAT i
llj Prvorazredne domace kobasice {
Svjezi i peceni odojei i jagnjetina j
j{ Domaca kisela repa te kupus u glavicama i
;jy Svakovrsna groserija
T% JL ш
EAT MARKET
194 Augusta Ave. (
-- Toronto, Ontario i
Tel. 366-21- 65 iS&: