Jedinstvo, May 02, 1961

              Medjunarodna tribina
"Njemacka - kljocni problem danasnjice"
Poznati americki novinar Walter Lippmann posje-tl- o
je Sovjetski Savez i razgovarao sa premijerom Hrus-cevi- m.
O tome je napisao seriju clanaka. On izmedju
ostalog pise:
"Bilo je odito da je, po se nada pregovorima koji ce
Hruidovljevu misljenju, bu-dudn- ost
Njemadke kljudni
problem danasnjice. U prvi
sam mah pomislio da mi je
jasno zaSto on njemadki pro-blem
smatra tako hitnim,
pa ga upitah ne misli II da
bl bio poieljan period miro-vanj- a
od pet ili deset god inn
kad ved nema izgleda za sko- -
ri sporazum. Itekao je da je
to nemoguee. Zasto? Zato
Sto njemadko гјебепје mora
blti postignuto prijo nego
"IHtlerovi generali sa svojih
12 atlantskih divizija" dobi-j- u
atomsko naoruZanjo od
Francusko i Sjedinjenih Dr-zav-a.
I'rije nego so to dogo-d- l,
mora so sklopiti mirovni
ugovor i definirati granico
prcma Poljskoj i Cehoslova-бко- ј,
a takodjer i stabilizira
ti postojanje istodnonjema-dk- o
drzave. Inaco, Zapadna
Njemacka co povuci NATO
u rat za ujcdinjcnje Njema-dke.
Njogovu zurbu diktiraju
dva razloga: potrcba za
konsolidacijom istodnonjc-mndk-c
drzave, i teznja da sc
to postigno prijo ponovnog
naontzania Zapadnc Njcma-ck- o.
Nckoliko puta jo nagla-si- o
da co njomacko pitanjo
uskoro staviti u prvi plan.
Stckao sam dojam da jo
on dvrsto odludio, a moSdn
jo i noizbjezno prisiljon, da
privcdo kraju njomacko pi-tanjo.
Ali bilo jo islo tako
odito da jo izbjogavao stva-ranj- c
napotosti — to jo nc-koliko
puta ponovio — i da
G. OKULEVICH :
I .„„„„Л.Ч: „„„+„,-„..,.- . 5 nnilr
ladnije rjesenje.
Za vrijeme razgovora iza-Sl- o
je na vidjelo da on drzi
da citav problem ima tri fa-ze.
Prva je faza sto on koj drami koja je nutarnjom aktivno&cu. Izgla-smat- ra isto Narod nom Joru- - dane formulacije izvedone
konadnim rjsmji-m- . Medju- - izlaze
tim, on ne nada gi npuenog na loju. Retoridar po
(Nastavak na branitolj Srva- - po karakteru, on
N SVJ NA KLUPI
R (Karikatura Dally
U
(Svrsctak RASKRSNICI za srecu ")
Covjecanstvo prolazj kroz tcsku fazu svog razvitka
prcma blagostanju. Nikada prijo covjecanstvo nijc bilo
suoSono tako ogromnim zadacima. Covjek od snmog
svog opetanka ratovao protiv eovjeka ratovi su zauzeli
monstrouzne ramji'i'e. Ah kaze da "koliko mra6nija
noc, utoliko svjctlije zvijczde". Opasnost da covjecanst-vo
budc uniStcno izaziva otpor. Citavo zemlje kontincn-t- i
ljutito ustaju protiv atomskih manijaka. 2ivot mora
hocc biti ocuvan na пабој planeti
U svom govoru na zasjedanju Generalne skupStine
UN u scptembru 19G0. Antonin Novotni jc kazao: "Mi
razumijemo da nijc lako nacj trajnom mini, da
je tezak slozen zadatak. Stvoriti bez naoru-zan- j
arniija, odstraniti rat iz zivota ljudi, pronaci pu-teve
medjusobnog razumijevanja, stvoriti nove odnose
medju narodima ovo je potpuno nov problem prcd
Ijudima. Zbog toga nije iznenadjujuce to covjecanstvo
tako sporo napredujc ka njegovu rjescnju".
U Kanadi Drzavama sve veci broj ljudi
uvidja da trcba aktovati za spas zivota na zemlji. Kru-go- vi
koji su nekad stajali po strani pocinju stupaju u
pokiet za mir. Kanadskog kongresa mira, danas
postoji Siroki pokret studenata profosora kanadskih uni-veftite- ta.
U Torontu jo osnovan komitet za
na celu sa rabinom Feinbergom, koji sada nastoji da uspo-sta- vi slinc komitetc u drugim gradovima. Crkve razna
drultva izjasnjavaju za razoruzanje. po5inju uvi-dja- ti
opasnost trko u naoruzanju, Onj da kanadska
vlada, posredstvom UN, radi za zabrnni nu-kloarn- og
oruzja potpuno razoruzanje pod
kontrolom. cijeloj Kanadi padaju da se
sigurnost nalazi samo u ocuvanju mira. Zajedno tim
vile se cuju zabtjevi da Kanada politifi-ko- m
vojnom zavisnosdu od ameriSkog militarizma mo-nopo- la.
Sve vedi broj Kanadjana traii kanadsku neut-ralno- st.
Nczavidna priluino nedostojna uloga koju je Ka-nada
igrala u zivotu, osobito u pitanju
osiguranja mira, proizlazi iz njczinog satelitskog polo-2aj- a
u odnosu na orijaSkog susjeda na jugu. Kanadski
narod moze trcba da doprinese spredavanju katastrofe.
a to cc uciniti ako se otkadi od politikc americkog mili-tarizma
djeluje samostalno.
Promijer Dicfcnbaker, ministar poslova
Green, opozicije Ij. B. Pearson cesto puta da
Kanada treba postati lider srednjih sila. Ali Kanada mo-ze
postati vodja srednjih sila samo onda ako postane
nezavisna neulralna 2emlja. vodetvo Ka-wa- da moie dati drugim driavama ako na Jtetu vla-siR- ih
interesa, iskljuiivo za korit americkofc impe-rijalizm- a,
tiede da prima Narodnu Republiku Kimi. ako
se n njeinu teritoriju strane vojne baze? ZaSto
je prestiJt drfava kao sto su Tmdija. Indonexija
Cejlon Uiko velik м svijetu? Zato Sto sprovode mlitiku
STRANA Prva faza procesa
D v a
Joruzalom, 22. aprila (te-lex)
ProSla je prva faza
procesa. Za
cijelo to vrijeme od desetak
unEftM.jwkwaiiiii
OPTUZENICKOJ
—4
S magnctofona: sam da sc sam javno objcsim kao za-slrasuju- ci primjer ..." Iz staklcnc kabinc: "Nisam kriv!"
this. Dvijo oprecne figure, [je klasicni predstavnik nje-rsamo- m pocctku do31o jasuo
uva svijeta. Servatius debe-- macke skole koji zna Sto mo- - do izrazaja: nema naredbe
Ijkaeta, obla pojava, kao Sto
su mu rijeci okrugle, zaob
dana glavne figure u ljuds- - j ljene, skladu posebnom
ono ozivljava
pravim, a tako i u domu u j i
zalemu bile su dosad, uz pa- - iz krive prctpostavke
so da co sivnog tuilac kao
str. 1) Hausner i profesiji i
Mirrora)
clanka "NA zivot,
je
u
puteve
ovo i svijet
do
—
da
Pored
i
i
Ljudj
tra2o
sporazum o
i
izjave
s
sve prckinc
i
i
vanjskih
vodja kaiu
pot-puno
i Kakvo
ona,
u
nalaze
takvih i
—
i in wm3ataata&a£Jiwim
H
POTOMCI CE NAS SUDITI PO DOPRINOSU
BORBI ZA SPAS LJUDSKOG RODA
— za . . .
i
so
i
i
!
k
i
i Sjedinjenim
razoiuzanje,
se
medjunaro-dno- m P
sa
i
modjunarodnom
i
i
i
3
Eichmannova
in
—
i
u s
ncutralnosti, zato sto nastojc posticisveopce razoru2anjo i
likvidaciju kolonijalizma.
Da bi postala lider medju drugim drzavama, Kanada
mora smanjiti vojne izdatkc, likvidirati strane vojne baze
usprotivit naoruzanju smrti mogao biti
svojih oruzanih sila, povuci iz NATO i NORAD-a- .
James M. Minifie spominje u svojoj knjizi kako se
prcdlazc neutralizacija Anktartikc, na kojoj obitavaju
samo pingvini, pa pita "zar so mozo vjerovati da Kana-dja- ni
imaju manje razuma i manjo paznjc od
ovih dostojanstvenih ptica."
"Slucaj Kanado je narocito va2an", piie on. "Ako
bi Kanada prihvatila ncutralizam stvorio bi se nuzni cen-tal
neutralizma u zapadnoj hemisfcri, Sto bi poadravili
narodi Latinsko Amorike. To bi bio km pan prilog blago-stanju
hemisfore.
"U danaSnjem svijetu Kanada, iako nije velika sila,
mo2e ako hode ulogu koja ce biti isto tako inspiri-suc- a
i odludujuca kao Sto je ranije bila uloga Sjedinjenih
Drfava. Ali ne kao podriitelj sile koja vodi borbu za na-dmo- c.
Nepokolebljivi ncutralizam mora biti njezino jam-stv- o
nezavisnosti".
Kanadski narod, miroljubiv, radin i talentiran, mo-i- e
udiniti mnogo za oduvanje mira ako bude ujedinjen u
zahtjevu da se prestane ici zajedno sa potsrekivadima ra-ta.
Ovo jo krupan zadatak. Ali dasnijeg zadatka nije bilo
u svijetu. Ovo jc pitanje zivota i smrti Sirokih slojeva na-ro- da
a mogucc i opstanka same civilizacijc.
Kanadski Siaveni su pridonijeli ovoj titanskoj bor-b- i.
Ii moramo osigurati da ovaj doprinos bude Sto je mo-gud- e
vedi. Nasa djeca i unadad node suditi svoje odeve i
djedove broju dolara kojc su naslijcdili. Oni do nas su-diti
po torn Sto smo uradili u dasnoj borbi za spas Ijuds-ko- g
roda.
Mi 2ivemo u doba velikih dogadjaja i ima nade da
ce narod pobjediti. Sama ova nada daje snagu borbi i do-vo- di
nove sile u djclatnost
U svojoj knjizi "No More War", ameridki naude-nja- k
Dr. Linus Pauling napisao: "Mi zivemo u onoj
bezprimjernoj epohi ljudske civilizacijc kad ce rat pres-ta- ti
da bude sredstvo za rjesenje krupnih svjetskih pro-blem- a.
Mj demo uskoro udi u stalni period mira, period
kad vile ncce biti rata, kad ce sporovi medju narod irnn
biti rjeSavani primjenom snage dovjekova razuma, po
medjunarodnom zakonu . . . "Ja vjerujem da nikad vise nede doci do velikog
svjetekog rata, ako ameridki i ostalj narodi s%ijeta budn
na vrijeme obavjelteni o sadalnjoj sttuaciji u sviietu. Js
vjerujem da nikad nede dodi do rata u kome de biti upot-rbljen- o
stratno nuklearno oruije — atomske bombe,
bombe, superbombe . . . "Ja vjerHJem dm ce to biti budtidnoet svijet, ali ja
l c n m
2e, a jos vile Sto bi btio.
Hausner, mnogo mladji,
produhovljena lica, govori
viSe sreem nego ustima bez
obzira na oratorsko efekte.
On trazi rjeSenje za pravno--
Ijudske probleme. Ulazi u
guste 5ume paragrafa i ko-mplicir-ano
analize oslanjaju-c- i
so na najprominentnije
prodstavnike modjunarod-no- g
prava. OStrom argume-ntacijo- m
kao skalpclom se--
cira problem neshvatljivog
zlodina. izolirajuci nedjelo u
svoj svofof golotinji. Tu ne-ma
cinickih primjedbi: za- -
kljucci nose imanentno du-hov- ni
akecnt.
Optuzeni Eichmann za ci-jelo
to vrijeme samo jo pct-nao- st
puta ponovio isti od-gov- or
na pitanjo
suda osjeca li se krivim
Po pojedinim tafkama optu-znic- e.
Odgovor glasio:
"U smislu optuznicc no osje-ca- m
se krivim." Tu istu for-mu- lu
upotrijebili su na su-djen- ju
n Nurnebergu ad 21
optuzenog samo Goring i
Sauckcl, koga je branio isti
dr Sorvatius. Eichmann u-str- aje
na liniji pasivnosti.
Usta su mu sve manja i sve
stisnutija, pa node ni biti
mjosta da so kroz njih pro-vuc- e
novo i najmanjo priz-nanj- e.
U svom velikom plodoa-jo-u
Hausner jo istakao da je
uz Eichmanna svakako pos-toja- o
i golcmi Hitlerov apa-ra- t,
koji so morao staviti u
pogon kako bi milijuni ncdu
znih ljudi mogli poci putem
Troblinko, Polsena, lajda-nck- a.
Osviecima i svih dru
gih logora smrti.
Cudna nen'oza, koja so u
prvoj fazi procesa pojavila
u stanovitim ])olitickim km-govim- a
Zapada, izvirala je
u ncdistoj savjosti. Vjoroja-tn- o
su 1 oni sa zakaSnjenjem
doSli do spoznajo da jo broj
zrtava nacistickih mhnova
na svom teritoriju, se nuklearnom mnogo ma
se
zaslu2uju
igrati
po
je
jo
nji da i oni nisu hermeticki
zatvorili granico prcd nesre-tni- m
izbjeglicama.
Prosjecni gradjanin u sv-ijetu
nije mogao ni sanjati ni
zamieliti razmjere nacistid- -
kih zlocina, a kamoli shvati
i
nom se i
ved
(atavaK)
Za vivmo svcr top b-zan- .ja
je icna bila s njim u sUilnom
konUktu, te g je tako obaveetila
la e status iileg!ica
u Arffwttini nije promenio. Klje
isgletUlo tie w iko za njih intere-au-j.
Ona ge je takodje potlwtila
na to da evi da je mrtav
oim, obaveitajna
9)uiba — ali da ni ona ne
opeenost, poito
Argentina sa IzraeJom nema ugo-vor
o ekitradiciji.
Ajhman se tada vratio ku6i i
ukoro zattm rodio mu se cetvrti
sin, konw su dali ime Hikardo
Francisko. Ovo drugo ime bilo je
znak secanja na franjevake kalu-djer- e
koji su mu u Rimu dali
i mu da dodje do
Iz nekop ne-dokueiv- ofc
razloga novorodjenfe je
sluibeno repittrovano pod
Klement — Li-bel
— . . . ?
a
тПЈ-ЦЈћјјК.ШишЈЈ-
И-тг-''-- ЈИЉЈЛ-- Ч Ј. ~4с
n
''Sprcman
hi-drogen-ske
prodsjed-nik- a
se mora izvrSiti, a
jc u protivnoeti s osnovnim
ljudskim zakonima i Ijuds--
kim moralom.
Na kraju prvog tjedna
procesa na sceni se polako
zaator, a konture stra-hot- a
i uzasa postalc su vid-ljivij- e
i roljefnije kad su se
u sudskoj dvorani dule s ma-gnetofon- ske
rijcdi i
priznanja kojo optu2cnik
dao za vrijeme istrage. Iako
so poSlo kronoloSkim rodom,
nije se prenosilo sve sto jo
Eichmann u mnogo mjoscci
govorio. Iako jo ved 1 it sa-mo- m
podetku bila vidljiva
Iinija jedino moguce obrano
— da so u njegovu slucaju
radi o sitnom Saraficu u ne-pregled- noj
maSineriji — vr-l- o
su se brzo pojavile i sup-rotnos- ti, jor sitan Sarafic ne
bi pozivao na dogovoro, ni
Himmler, ni Heydrich, nl
niti bi so mogao naci
medju najprominentnijim
predstavnicima razlicitih
ministarstava, Nacistidko pa-rtij- p
i drzavne na
sudbonosnoj konferenciji u
Wannsoeu. A no bi mu so
dodjcljivali ni najvaSniji re-fer- ati
it domeni zidovskoR
pitanja. U toj prvoj
njegovih izjava — kako to
naziva sam optttzenik —
svakako najosobujnija o-- na
lidna rijec koja se dula u
sudskoj dvorani, a u kojoj
Eichmann izjavio:
"Gospodino kapctanc (ri-jcdi
je uputio kapetanu A-vne- ru
Lesu koji je vrSio sa-sluSan- je)
dopustito mi da to
mojo iskaze, koji cine prvu
etapu, zakljudim lidnom pri-mjedbo- m,
odnosno da izra-zi- m
jednu lidnu odluku. Ko
liko god nastojim da se pri-sjeti- m
stanovitog matcrijala,
I it torn nastojanju mnogo ne
mo
mJ°r ™ sve
znam jo§ zomalja svijeta. lolim
toga moglo redi u vozi s po
jedinim dogadjajima. Iska-za- o
sam sve ono coga sam so
sjetio, iako otada proSlo
viSe od 16 godina. Od nadel-ni- h
i vaznih stvari — tako
bar mislim — nedo viSo biti
niceg znadajnijog, jer bib se
sigurno toga dosad sjetio. A-l- i,
bit ce sigurno joS mnogo
detnlja kojib du se kasnije
ti da su namjeravali J sjetiti pa du svojp iska-d- a
prcma dotaljno razradje-- 1 ze upotpuniti zaokruziti.
planu istrijebe Molim da prihvati ova
narodc. Osim toga, je u moja izjava u kojoj zelim
njV-gov- a
nacistickih
veruju
moida, ira4#ka
pred-stavtj- a
nikakvu
bili
utoflftte pomogli
vatikanskog pesota.
imenom
Hikardo Francisko
Ajhman
koja koja
dizao
vrpco
je
Miller
Vlasti
ctapi
jo
jo
jo
cijele
,
U tcku V.M. i l'l.'iT zrx1iiif Aj-- i
hman je izmenjao nekoliko im~!o- -
va, a i:.. ji' odjcinnm 1)и1лао
na Hliski ltok, taii Ikk
dicu u Buenos Airesu. Zaposlio se
u njemaekoj petrolej!koj kompa-nij- i
"Dea-Konkordija- ", koja je i-tra- iivala
nova petrolejzka nala-zl- a
iztocno od Kufrata. Taj mu
se poeao nije l(4o, te je naputio
petrolejsku kompaniju i januara
1930. otifiao u Damak da prorede
neko лтете za ivojim tarim pri-jatelje- m
Urunerom, koji se tamo
je bavio trgovinom.
Iz Damaska se u prolete 1969.
vratio u Duenos Aires i zapoelio
e u Mercedes-nencov- oj fabriei.
Poceo je kao radnik na pokretnoj
traci za izratlu kamiona, ali je za
nepunth godinu dana aransovan
do poloiaja nadzornika kanceiari-jeki- h
nameJtenika. U medjuvre-men-u
je kupio malu pareeiu zem-Ijii- ta
u ulici Garibaldi, u eevero-zapadno- m
predgradju San Гегпап- -
du. Uz pomoc svojih sinova poceo
sam siguran da nede biti lako svijetu poetici tu buduc-no- t.
Mi moramo raditi da sprijedimo unietavajudi nuk-lear- ni rat j pronadjemo nadin za rjeSavanje svjetskih
problema mirnim i nacionalnim metolama . . ". "Ja vjerujem da svijet nede biti unitten u velikom
nuklearnom ratu. Ja vjerujem da mi, narodi svijet ima-nt- o
toliku razuma da spaeimo oivilisaciju. umjeelo
d je uniitimo." (KRAJ)
n a:
ifitadi kako sam ionako sprc-man
da bez eustezanja kn-2c- m
sve Sto mi je poznato.
U svojoj nutrini ved earn o-da- vna pripravan na taj
prikaz dogadjaja, jedino ni-sa- m
znao kamo de mo sud-bin- a
za tu priliku odnijetL
Ved u januaru (19G0) rede-n- o
mi je da du se ove godino
pojaviti pred sudom kao i
to, da nedu preiivjeti CG.
godinu. Jodno se vec dogo
dilo, a drugo je noizbjozlvo.
Ved to saznanjo daje mi unu-tarn- ju
pripravnost da dobro-viljn- o,
bez obzira na mojit
osobu koja mi uopde viSo
nije vaZna, izjavim sve Sto
znam. Za cijelo M-ije-mo svog
zivota navikao sam na posltt-Snos- t,
od najranijeg djetinj-stv- a
do 8. maja 1915., na
poslusnost koja so it godina-m- a
pripadniStva SS razvila
do smrtne bezuvjetno poslu-snost- i.
Sto bi mi i mogla do- -
nijeti noposlusnost i komo bi
koristila? U planiranju, it o-snov- nim
pripremama, it do-nose- nju odluka nisam od
1935. do 1915. imao udjela.
I po rangu i po sluzbi nala-zi- o
sam so za to it suviSe nis-k- oj
poziciji. Usprkos tome
znam da nisam nevin, jer di-njen-ica
da sam bio npsolutni
primalac naredjenja danas
viSo niSta no znaci. Oni koji
su planirali, odlucivali, na-redjiv- ali
i zapovijedali izb-jeg- li
su ili so no zna za njih.
Iako noma krvi na mojim nt-kam- a,
sigurno jo da co mo
proglasiti krivim kao suueo-snik- a
u ubistvit. Kako bilo
da bilo, sprcman sam na ka
znu za strahoto kojo su so
desile, a znam da mi zato
predstoji kazna smrti. Ne
molim za milost, jor mi ne
pripada. Ako bi so mogao
povisiti udinak kazno, sprc-man
sam da se sam javno o- -
bjosim kao zastra?ujuci pri- -
ijovam. Unatoc svcmtt to- - antisemitc svih
da bi se mnogo ovog
Nijemci onda
mod
da mi so prijo toga joS do- -
pusti da napiScm knjigtt o
strahotama kao opomonu
upozorenjo za danainju i
buducti omladinu, a onda
neka so moj zivot na ovom
svijetu zavrii."
Kojo jo pravo Eichman-nov- o
lice: ovo kojo izbUa
iz tih sumornih rijedi, ill ono
u staklenoj celiji grccvito
stisnuti usana?
Hans Cramer
MM JE DHVACEN EICHMANN?
I jo da prjid, kiifu. N'jegwa SeaQ
kupila je matc'ij.il. Jodan od ГЦ-('i- n,
a .a na!u.ku K' adjevirakog
niati-rijala- , 'latiran 17. decembm
1959. ispotaljiii je na ime "-nj-ora
Libel de Ajhman". U toj
novoj kuci Ajhmanu je eatato da
proiivi samo dva meseea. Ofe-ги- б
oko njega vec se stetao.
rostednjih nekoliko godina Tu-vij- a
Fridman je u Tel Aviru bw
poilarljen pismima sa svih strana
sveta, ciji su se poiiljaoci kWi da
su vide)! Ajhmana u svom gradu.
Jedan Argentinac nemaekog po-rek- la
bio je narocito uporan. On
je, 17. oktoora 1959. procitao U no-vina- ma
Fridmanovu izjaoi da se
Ajhman nalazi u Kuvajtu. IViu-ri- o
je la Fridmanu napife pino,
tvnleci da pouzdano zna kako Aj-hman,
sa ienom i eetvoro dece, K-- vi
pod lainim imenom u jednej ku-ci
na pertferiji Ikienoe Airera. Do
ctavlja2 je nudio da za nagradu od
10.000 dolara otkrije taenu adreeu.
Argentinac je 5. novembra po-no- vo
pisao FrWmanu, ponavtjaju-c- i
svoje tvrdnje i traleei ikMM
na rasfrevot pesalje jtafon eevek
коме M dao sve potrelme f4at-k-e.
U jednom kairijci piiwu
Fridmanu, Argentinac j tak i м-ve- o
broj pairele koju je Лјћамв
kupio u San Fernanda, kao I §m
data da je na toj arceli шпШп
kueu.
(N'aslsice se)
I
Pt л.шт.Ш4ш цјИИ 9 RMk-- Г -- N