Nase Novine, January 23, 1986

              gSppIipipii
Jf ; I ft? ,
I w !
%i
a? ШН
aa] COVJEK SA TRI DOMOVINE
Domingo Mihovilovic-Tessie- r je glumac, pisac, reziser, po-toma- k nasih Bracana s juga Amerike, treci put dolazi u do-movi- nu svojih predaka, odusevljen je Jugoslavijom a pun je zelje i energije za tjesnju suradnju iseljenika s maticom
zemljom.
Sva je sreca da Domingo Mihovilo-vic
Tessier iz Santiaga de Chile nema
pojma o nogometu.
Jer kako drukcije objasniti cinje-nic- u
da taj glumac, pisac, kazalisni i
televizijski reziser, clan cileanske
Akademije lijepih umjetnosti roden
prije 68 godina u Punta Arenasu od-nos- ni
premiju na cileanskoj sport-sko- j
prognozi i hrpu pesosa, kojih ce-ti- ri
do pet tisuca dolar u gotovini.
Promisljen s novcem (kao i svi Braca-ni- )
odmah je kupio kartu od Santiaga,
preko Madrida i Zagreba do Skripa
i Pucisca, odakle su mu otac i mati
davno stigli na sam jug obiju Ameri-ka- .
Razgovorljiv i znatizeljan, valjda i
iz profesionalne navade, nastoji se
sto korektnije izrazavati na hrvat-sko- m
jeziku. Ipak mu pobjegne po
koja spanjolska rijec, pa i cijela re-ceni-ca
onog prastarog brackog dija-lekt- a
sto ga stari doseljenici i dan-dan- as rabe na Magallanesu. Jedva
prosijed, zivih pokreta, drzanjem do-bra- no zaostaje za svojim godinama.
U pocetku radije pita, ali i iznosi za-pazan- ja.
Staro "nestalo" u novome
— Vidio sam Jugoslaviju prvi put
1964. Bilo je tada jos i tragova rata.
Zatim 1977. A ovo sada sve je novo,
sve same nove kuce. Evo ovdje, sje-ca- m
se, prosli put nicega nije bilo —
kaze za vrijeme voznje Ljubljanskom
avenijom u Zagrebu.
Za petnaestak dana u Zagrebu,
Splitu, na Hvaru, citav tjedan na Bra-c- u,
medu rodbinom, covjek tolikog
interesa ni izdaleka ne moze vidjeti
sve sto bi zelio. Zagrebacka kazalista
su mu i od ranije poznata. Sad je vi-dio
splitsko, a i ono najstarije na
Hvaru.
— Gledao sam vrlo dobru pred-stav- u
"Vucjaka". Pravi teatarski do-zivlj- aj, pravi Krleza. Nisam bas sve
razumio, znate. Imam malo muke s
jezikom, ali to je predstava koja se
pamti. U operi sam vidio "Don Carlo-sa".- ..
A muzeji, zagrebacki, pa to je
izvanrendo otkrice, pravo bogatstvo.
A susreti s ljudima i ovdje i u Dalma-cij- i,
tamo na Bracu... Trebat ce mi
vremena da sredim te utiske.
Sugovorniku je to drago 6uti, ali ga
zanima i ono sto Dominga Mihovilo-vica
Tessiera zaokuplja tamo pod
Andama. Kratka vijest, pristigla ne-davno
u Maticu iseljeniak Hrvatske,
pokazala se najboljim povodom za
razgovor o kojem Tessier ne postav-lj-a
samo pitanje, nego i odgovara du-gacki- m, ali i izvanredno zanimljivim
monolozima.
— Da, tocno je. U martu smo u Ju-goslavensk-om
stadionu, to je nas
klub u Santiagu, imali izlozbu knji-ga- s
— djela stotinu autora Cileanaca
jugoslavenskog porijekla. to su pje-snic- i,
romanopisci, esejisti, kritica-ri..- .
Organizirala ju je kulturna komi-sij- a
Jugoslavenskog stadiona, kojoj
sam ja predsjednik. U stvari, poceo
sam sam, a kad su ostali vidjeli Sto
je to, onda su mi pomogli. I nasa Na- -
cionalna biblioteka je pomogla, i po-sudi- la vitrine za izlozbu. Na njoj smo
promovirali i knjige nase Danice Se-ku- l,
prvu knjigu stampanu kompju-torsko- m tehnikom u Chileu.
Glumci mogu imati stotinu li'ca, ali
samo jednu dusu. I kad je otvore,
onda se u svom pravom liku. Tessier
se odjednom mijenja. Latinsko-ame-rick- a
gentileza povlaci se pred dal-matinsk- im teperamentom.
Poznati pisci nasih imena
— Ma ljudi, mi smo svoji, a ne po-znaje- mo se! Ja sam ovdje vidio prije-vod- e
i Nerude i Borgesa i Astruiasa,
sve najbolje iz latinskoamericke
knjizevnosti. Ali vi neznate nista o
piscima koji nose nasa imena, a tamo
su cijenjeni po onome sto stvaraju.
U toj stotini imena nalaze se akade-mi- k
Rogue Esteban Skarpa, Antonio
Scarmeta, Eugenio Mimica Barassi,
Vicenta Boric Cernosija, Mateo Mar-tini- c
Beros, tajnikjezicne akademije
Cilea Ernesto Livacic, Simon Kuzma-nic- ,
Nikolas Mihovilovic Rajcevie,
Boris Storigi, Ramon Diaz Eterovic,
Sergio Vodanovic, Fernando Jos-sea- u
Eterovic.
Ovom nabrajanju valja svakako do-da- ti
i Dominga Mihovilovica Tessie-ra- ,
kao pisca i prevodioca i napo-men- u
potpredsjednika Matice iselje-nika
Hrvatske Damira Pesutica o iz-loz- bi,
dobrog poznavaoca naseg kul-turno- g
kruga u Cileu.
Izlozba je svakako znacajan do-gad- aj
i nasa Matica ce uciniti sve da
je i mi dobijemo. Makar za godinu-dvij- e
da je postavimo u Zagrebu.
Onda ce sigurno i prijevodi doci na
red.
— To, to valja uciniti! I da vi nama
saljete knjige ovdasnjih pisaca, jer
nas i nase mlade zanimaju nasi kori-jen- i.
Imajte na umu, nase bogatstvo
u Cileu je u nasoj skolovanoj djeci.
Samo u Santiagu imamo vise od 2000
intelektualaca jugoslavenskog pori-jekl- a.
Malo tko od njih zna jezik pre-daka,
ali svi pokazuju interes za ono
sto se na njemu stvara. Zato valja po-ce- ti
s uzajamnim prevodenjem.
Tessier je to vec i prakticno potv-rdi- o.
Vec ranije preveo je Nusicevo
"Sumnjivo lice", u dramatiziranoj
obradi citano u Nacionalnoj biblio-tec- i.
Nedavno je zavrsio prijevod i
Nusiceva "Pokojnika", kojeg se ove
godine nada postaviti na pozornicu.
Za boravak ovdje upoznao je knjizev-nik- a Stjepana Puliselica. Prevoditce
i njega, pa je vec zaokupljen proble-mim- a
kako da njegov bracki dijalekt
pretoci u cileansku varijantu kastila-jansko- g
jezika.
Nemiran i u mirovini
Razgovor s Tessierom zanimljiva
je setnja kulturnim tokovima Zele-no- g kontinenta. Od Punta Arenasa,
gdje je roden, preko Santiaga, gdje
je 30 godina bio glumac, pretezno na
daskama Nacionalnog kazaliSta Ci-leansk- og sveucilista u Santiagu, do
Guatemale, koje mu je treca domovi-na- ,
jer "znate onu, odakle ti je ze-na.- .."
To je poznanstvo s Nerudom,
prijateljevanje s Asturiasom, rezira-nj- e
prve televizijske drame na ci-leans-koj
televiziji 1960. godine. "Vi-dit- e
i tu smo mi Jugoslaveni prvi".
Pisac i reziser nekoliko televizijskih
serija. Spomenimo dokumentarnu
dramu "Za Coela", dokumentarno
kriticku dramu. "Table, limovi, bod-ljika- va zica i ostalo", brojne rezie.
Ureduje gvatemalski radio-sa- t u Ci-leu.
Javlja se i na nasem kojeg
ureduje Vladimir Mimica. Usput vo-li- o tenis i pecanje. Manje u moru, a
vise u brzim hladnim rijekama sto
jure s Anda, u kojima su se razmno-zil- i
neki veliki i fantasticno ukusni
salmoni, za koje je pravi majstor. Ali
to vec mogu biti i ribidke price.
Glumac danas mora raditi sve. A
ja sam tako radio od pocekta. Zato i sada u mirovini nastavljam na isti
nacin. I rekao bih vam jos jednu no-vos- t. Nedavno smo osnovali Cilean-sko-jugoslavenk- si institu za kulturu.
To ce biti dobra osnova za nasu siru
i trajniju suradnju. Usporedo s njim
Mpoacteiclaa jneamradjeomposi lafolalkdloersneat ngarroud-pnia- .h nosnji. A djece se prijavilo
mnogo vise, pa sada majke sivaju no-sn- je za one prekobrojen. Idemo za
tim, da taj interes za stari kraj i sve
sto iz njega potjece probudimo u svim nasim naseobinama u Cileu.
Prica u kamenu
U razgovoru, a izlgeda i tamo u Ci-leu,
Domingo Mihovilovic cesto na-vra- ca na jug, u rodni grad Punta Are-nas
i patagonske pasnjake s tri mili-jun- a
ovaca i puno Bracana. Kad
prica o tome i govor mu je drukciji.
Spominje hrstule i prsurate i strudlu
od jabuka, sto mu je mater cinila. I
fjaku i nase pisme. "E, fjaka. Prava
fjaka je puno lipa stvar, kad covik za
nju ima vrimena!".
Ima jedna zanimljiva prica iz toga
kraja, koja se zbila tridesetih godina
ovog stoljeca, kad je u Punta Arenasu
bilo najvise Dalmatinaca. Prema toj
prici, jedan kamenar, samouki kipar,
dugo je tesao kameni blok. Ljudi se
okupljali, a kad je kamen poceo dobi-va- ti
lik, povela se zestoka rasprava. Jer umjetnik je tvrdio da je to glavom
njihov svima poznati mjesni lijecnik.
A svi ostali da nije. On uporno tvrdi
da je to lijecnik, i nastavlja svoj po-sa- o,
a majstor ljut odbrusio: "Pa ne
mora biti za vas, ali za mene jest!"
Prica se zove "Luka Milic ljecnik —
kirurg" autora Dominga Mihovilo-vica
Tessiera. U stvari, to je kome-dij- a
iz zivota doseljenika na jugu Ci-lea.
Posvecena je dr Mateu Bencuru,
lijecniku i piscu, koji je dugo zivio u
tim krajevima. Slovaku i Bracaninu,
cije je pravo ime Martin Kukucin.
Njegov roman "Mati zove" izvan-redno
prikazuje zivot bas tog dose-ljenick- og svijeta. Domingo ga po-zna- je
i na drugi nacin.
— Meni je dr Mateo jednom spasio
zivot, kad sam kao dijete imao bron-hijaln- u pneumoniju. A to se ne zabo-ravlja!- ".
Ante SEPAROVIC
SASTANAK REPUBLICKOG
KOMITETA ZA INFORMACIJE
SR HRVATSKE
SUDJENJE
ARTUKOVICU
— AFIRMACIJA
NASEG SUDSTVA
Odjeci sudenja ratnom zlofiincu
Andriji Artukovicu u zemlji i svetu
svedoce da je to sudenje znacajno do-prine- lo
afirmaciji jugoslovenskog
sudstva kao dela samoupravnog soci-jalistick- og
sistema naSe zemlje u
svetu i da je istovremeno svojevrsni
"cas istorije" za sve one generacije
mladih ljudi rodenih posle strasnih
vremena drugog svetskog rata i kr-va-ve
epopeje naSih naroda i ncirodno-st- i
u borbi protiv stranih okupatora i
njihovih domacih slugu i izdajica.
Ovu ocenu su, prilikom rasprave o
aktivnosti u vezi sa sudenjem, dali
clanovi Republidkog komiteta za in-formisa- nje
SR Hrvatske. Na sastan-ku- ,
kojem je predsedavao Mijo Blao-vi- c,
61anovi Komiteta su odali prizna-nj- e
clanovima radne grupe koja je u
teskim uslovima pripremila i organi-zoval- a
pomoc novinarima domacih i
stranih sredstava informisanja za iz-vestav-anje
sa sudenja. Gotovo 160 do-macih
i preko 80 stranih novinara iz
oko 130 redakcija u celini je odgo-vorn- o
i kvalitetno izvestavalo sa
sudenja.
"Tanjug"
PREDGOVOR UZ
OBJAVLJENEI
NEOBJA VLJENE
RADOVE DANIELA
Istine se pokatkad neminovno ponav-ljaj- u. Istine se citaju, sazimaju u svije-st- i, drze u riznici uma, ali i zaboravljaju
na sasma obican nacin zaboravljanja.
Istine mogu tako da boluju svoje prai-skons- ke bolijesti, da budu zdrave istine
i da budu i istinite istine.
Tako na strani "Stvaranja" treba iz
opravdanih razloga ponoviti misli, jer
mnogi od suvremenih pjesnika u vri-jeme
prvog videnja tih misli i nisu bili
medu nama. Mogu pak da tvrdim da su
se iste i u "njihovo vrijeme" citale s do-zo- m nerazumijevanja.
Dakle, treba da se ponovimo, jer je
slucaj prerastao samog sebe. U vreme-nim- a
suvremenim. U vremenima koja
su, eto, dosta tako nenadano ponovljiva
u srzi svojoj. Ideje izrecene u proslosti
mogu da se shvate i sada kao punova-zec- e
za davanja kojima se predstavlja-mo- .
Da budu nasa do konca. Da ne od-stupa- ju
od tracnica opce kulture i opceg
sagledavanja svijeta.
Podsjetimo se ovim cinom ponovnog
objavljivanja na dane koji se ne brisu.
Koji ne nestaju. Koji su uvijek za vjecne
vjekove prisutni. Koji nikad nece biti
zastarjeli, vec ce se javljati u novom psi-hoanalitick- om ruhu za dobro videnje
sebe i inih uokolo.
A autor ovih misli je po nekom tamo
pravilu, ljudskom pravilu, duboko uvri-jede- n
sto u redakciji Nasih novina nije
uvijek nasao odazov i razumijevanje u
nastojanju da upravo Istina, njegova
osobna, ali i istina inih, dode do zivoto-tvorno- g
tla. (Ne odnosi se na glavne
urednike "NN' u to doba).
Naime, vise radova Daniela Pixiade-sa- ,
izgubili su stope.-evidencij- u i exi-stenci- ju
u neodgovornom stavu onda-snji- h
urednika naseg tiska.
U svemu se odlagalo, ne bi li se doslo
do drugacijih formi saznanja. Hi, ne bi
li se autor istih predomislio u iskazu
svom.
A nastupio je pak tren da se takvi i
slicni stavovi obore i da dodu u pravo
vrijeme do naravi svoje. Dakle, da se
pojave ne toliko iz protesta pisca kakav
je Daniel Picxiades, vec iz cista mira da
se tako o piscu kazuje i ono sto kazivano
nije bilo.
Prohujali su neki casi, a djela treba
da se pojave!
Tako "Ispovjest jednog pjesnika" je
bio zaboravljen, bar po onome Sto se
javljalo u suvremeno doba. Tako pismo
upuceno pjesnicima u Windsoru nikad
nije ugledalo svoje dobrobiti u javnosti.
Tako se nije pojavio zakljucak poslije
objavljenih 61anaka "Pjesnik i pjesni-stvo- ".
I niz drugih radova takove ili ona-kov- e
vrijednosti.
A sve je to bilo dato u namjeri da se
bolje razumije i stvaralac i ostali stva-raoc- i.
Mislimo o tome, da li smo bili zapo-stavlje- ni ili dati stihijno. Bez dovoljnog
prodiranja umjetnickih valova u naSe
druStvene sfere.
Kao urednik "Stvaranja" dajem sebi
za pravo da se ponovo javljam u odezdi
proslog, suvremenog i vjeruje — u budu-ce- m. Jer, do sada, hvala bogu, za citavo
to vrijeme ni jedan naS pjesnik nije odu-sta- o
da to bude! Dakle, nije umro tako-vo- m ili onakovom smrdu. Bar za sada!
Daniel PIXIADES
SKAKAVCI NAPADAJU
LIBANON
BEJRUT, juni (AP) — Libanon je,
unatof svemu, dozivio prvu invaziju
skakavaca, najvecu u posljednjih 50 go- dina — prethodna je zabiljezena 1916.
godine, u toku prvog svjetskog rata. Vla-s- ti
razmatraju metode borbe protiv tog
vanjskog neprijatelja "da bi se izbjegla
nacionalna katastrofa". Pogodena su
podrucja sjeverno i sjevernoistoCno od
Bejruta povrsine 1000 kilometara ce-tvorn- ih,
a Ministarstvo poljoprivrede
treba da odludi koji insekticid upotre-bit- i
a da se istodobno ne nanese steta
ljudima.
vl %i