000568 |
Previous | 10 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
1-0- NASE NOVINE, November 3, 1982.
дтатЈЈГј
V
UREDNIK: JELENA O.S.GAVRILOVlC
ч.1шчткУ1'ЈЈЗП1№тшл
SALJITE SVOJE LITERARNE I LIKOVNE RADOVE.
LELA
Folklorna sekcija najmladih, бко1е "Nikola Tesla". Bez
treme, spretno i znalafiki nastupaju pred publikom. (S
leva na desno) Marija Milosevic, Katarina Petrovic,
Mira Nikolovski i Andela MirkoviS
Jai mojafamilija
Neko bi rekao: "Sport je 'ispucavanje'
duSe". Mozda je ta6no. Zaista, klizati se,
skakati, vrteti se, trazi ogromnu energiju i
toliko se zagrejem, da kad, posle treninga,
sednem na klupu, celo telo робпе da se
isparava (voda, misllm): i ruke, i dlanovi, i,
leda... sve. Ali ne klizem se zbog toga.
Vezbati, uporno i stalno vezbati, pa na
takmicenju uraditi sve kako treba, to je
neSto. Ipak kada stanem na led i бекат
podetak muzike, osecam neku drhtavicu.
Kao: da li cu dobro po6eti, sad pokuSaj da
misliS, klizi Sto lepSe.pazi desnu ruku... sve
se to u meni skupi za tih desetak sekundi. I
onda, podetak... Tadasve ide normalno, bez
treme. Skofiila dobro ili ne, nema vracanja,
nego pokuSati da se ispravi greska, i tek na
kraju mislim o tome sta sam zapravo uradila.
Ali treninzi... ponekad me dovode do suza.
Na primer, probam sastav koji cu izvesti na
takmiCenju, i neko mi slufiajno zasmeta da
neki element dobro uradim. Hm, pa dobro,
iz poietka. I ponovo se nade neko smetalo,
ja vicem da se pomeri, naravno, ono ne cuje
(mislim smetalo) i hajde Jovo nanovo. E,
kad se i tredi put pojavi tako neko, izludim.
Moj brat ima 12 godina i polako me
sustize. ViSe ne nosimo isti broj cipela, pa
ne mogu da koristim njegove patike. Sad
kad je sezona, i Skolska i кИгабка, najjaca,
retko ga vidam. A kad ga vidim, робпе bitka.
On kaze da ga "bijem" kako ho6u, samo ne
nogama. Zaista imam snazne noge pa se
njima na kraju koristim. Naravno, on zna da
sam ja јоб jaca, ali jedna mala bitka ni njemu
ni meni ne smeta.
Sa roditeljima se slazem vrlo dobro.
Veoma mnogo ih cenim i postujem i ne
smem.ne zelim i ne mogu da upotrebim izraz
"keva" ili "cale". Mislim da bi to bila, ipak,
uvreda. Moja majka svako jutro ustaje u pet
dasova (a moze jedan cas kasnije). Naravno,
ona to Cini zbog mene, da mi spremi
dorucak, i sad da ja njoj kazem — keva. A
ne, ona to od mene nece dozivetl. Sa njom
se dobro slazem, ali ne smem da joj kazem
da me neSto boli, ona 6e odmah: "Pa nemoj
i6i na trening". A ja to ne zelim, pa radije
precutim. S tatom,. svako jutro (i on ustaje
ranije) imam malecarke. Kazem mu: "Hajde,
pozuri, zakasnicu. Onda on, joS pospan,
pocne: "Pa dokle себ da me pozurijjeS"...
Ja mislim da najmanje volim posete
rodacima. Ne bih zelela da se pogreSno
shvati, rodake volim i cenim, ali ne
podnoslm doCeka. "Pa kako si,
pa kako klizanje, pa Skola, pa jel' te slusaju
mama i tata..." To ne volim. Zato se obiCno
ili izvucem sa razlogom — moram rano da
legnem — ill se sklonim sa njihovom decom
i izbegnem pitanja.
Vojislava POPOVlC
8. razred
'"-J-'-1-
" --'1ЈМЈи1И'.(јЧ.ЧЧ!'М;ч1'ТИ'11'111НШ,Ч.ЦЧ,ИЧЦ!1ЈЈ,Д'1Ј' ЦУШЛШ.и!Л1ЈЧД'Ц'¥И',ИЧ1
POZDRAV,
ceromoniju
yyr,'-i.s#Mm- &
' Ч
- , ' ''?
i &,"&№&&&
Talentovana Mira Nikolovski
recituje na Skolskoj priredbi
Skole "Nikola Tesla"
Ј'ЈдалИ1д
i?si.
rwwi'g.HTjmggja'.wvajHisrar
Domovino
mila
Domovino moja mila
desto sam snio
da sam se u tebi rodio.
2ao mi je, al' istina nlje,
jer su moji roditelji
doSli prije.
lako sam roden u tudini
lelja me vu6e
mojoj domovini.
ZeljkoCAJIC
ucenik
SJWMIHMT
NaSauditeljica
NaSa uditeljica
dobra je kao mama,
uvijek je vesela
i pjeva s nama.
A kad se ozbiljno 6ita i piSe
onda Sale nema viSe.
0 svemu nas u6i
i mnogo se s nama mudi.
Ja viSe niSta ne bih znala
nego — na svemu joj hvala!
JasminaGASPAR
uienica
Jovan Jovanovi6 Zmaj
Jedan od najpopularnijih deCjih pesnika,
Jovan Jovanovic Zmaj znao je viSe nego i
jedan naS pesnik da se priblizi deci i bolje
nego drugi da razume njihovu psihu. Blizak
najmladim citaocima, takozvanim "bukvarci-ma"- ,
on je sa ocinskom neznoScu pevao za
njih, uCe6i ih ljubavi prema narodu i prema
svemu Sto je dobro i lepo.
Roden 1833. godine u Novom Sadu,
studirao je najpre prava, a zatim medicinu.
Radio je u Novom Sadu kao lekar i umro u
sedamdesetprvoj godini zivota, 1904. u
Sremskoj Kamenici.
Pisao je rodoljubive, satiricne, humoris-tick- e
i misaone pesme, uredivao raznovrsne
knjizevne i decje listove i Casopise: "Javor",
"2iza", "Neven", "Starrhali", a po jednom od
njih dobio je i svoj popularni nadimak —
Zmaj.
Jovan Jovanovid Zmaj zavrSio je osnovnu
skolu 1844. godine u Novom Sadu.
U najranijem detinjstvu, a i kasnije,
pesnik je najvige drugovao s knjigama,
sluSao pesme i priie od svoje tetke Mike,
koja je 6esto dolazila u kucu njegovih
roditelja. Bio je uveren da su mu njene
pesme i price pomogle da postane pesnik i
pisac.
Kao u6enik gimnazije mnogo je 6itao, i to
lektiru za starije. Kao defiak cesto je odlazio
u selo kod deda Paje, gde je пабао skromnu
biblioteku, koju, naviknut da ceprka po
knjigama, nije ostavljao na miru. Prijatelji
njegovih roditelja znali su da ce maliSanu
'najvedu radost pri6initi ako mu poklone
knjige.
Postaoje jedan od najpopularnijih srpskih
pesnika toga vremena. Pored pesama i bajki
za decu, pisao je drame i prozu za odrasle.
Materina maza
Ima dete u selu,
ime mu je Laza,
АГ ga zovu drukdije --
Materina maza.
Kad sva deca ustanu,
On i onda spava,
Kad mu kaiu: Ustani!
Njega "boli g'ava".
Kad ustane, ne ume
Da se sam obu6e,
Ne sme da se umije,
ISte vode vrude.
Kad ga lulji cipela,
On cipelu tude,
Tad ga ruka zaboli,
Pa onda јаибе.
Kad mu dadu jabuku,
On bi hteo Sljiva,
Ш
Kad mu pruie родаби,
Onda bi koljiva.
Kad se malo ogrebe,
Plate i zapeva:
"Jao, jao, pomagaj,
Izit 6e mi c'eva!"
Kad je suvo, zamesi
Blata pa se kalja,
Kad ga mati pokara,
Legne pa se valja.
Kad mu uspu tarane,
On bi jeo riba,
Kad se ribe hajede,
Tad ga "boli tiba".
Pa zato ga ne zovu
Po imenu: Laza,
Ve6 jadno, talosno:
Materina maza!
Jovan JOVANOVIC ZMAJ
tmmmovm
.j i Ш f wЦ
r
'~fti' --'. T i W l t
hS -
2'~- -
Melisa Agic, 5 godina stara. Melisa ima veliki
talenat za crtanje, verovatno na svog tatu, Mulu
Agica ,
Goga
Goga je moja mala prijateljica. Lepa. Plava.
Neina. Volimo se Goga i ja beskrajno.
Razgovaramo preko telefona dugo. Zabavlja-m- o
se igrajudi razne igre. A igre, Goga '.
izmiSIja vrlo zanimljive. Svakog trenutka je u
stanju da iznenadi okolinu svojim idejama o
predstavama u kojima je ona glavna glu-mic- a.
Jednog dana, Goga je nacrtala devojdicu,
poklonila mi je crtel i kazala: "Ovo sam ja,
Gorana IH6, iz Novog Beograda. Molim te
napiSi pritu o mome iivotu, i napiSi kako
smo davali priredbu u naSem parkidu ispred
zgrade. Samo prvo napiSi da moja mama na
poslu, kontroliSe sve avione koji ere po
svetu, napiSi oa tata viSe voli moga brata
Marka, da baka i deka zidaju киби u blizini
mora, u Igalu. Velika 6e to киба biti, sa puno
soba, za celu familiju koja 6e preko era
doputovati iz Toronta, iz Bosne, iz Minhena,
i za moje sestrice Sanju i Sladanu. A sada
baka i deka live u jednoj kudici na Dedinju, u
samoj Sumi. Kudica je ogradena belim
mirisnim cvetovima jasmina. NapiSi, da
Reks, naS pas, sada tivi na selu, u
Kupinovu. Mora da 6uva kafanu, tatinu i
Bracinu. Reks je pre iiveo na naSoj terasi. Za
moje papagaje Kidu i Midu, napiSi da su
dobri, a Markovi hrdkovi da su nestaSni i da
su oborili naSe baStenske patuljke. Tata je
morao patuljcima da zalepi noge lepkom, i
da ih oboji da se niSta ne poznaje. Sad su
lepSi. Kad sve to napiSeS, onda dodi u vrtid
"Maja", to je moj vrtid, da se igramo. Samo
reci uditeljici Branki da si moja drugarica.
Tako je zavrSila Gorana svoju molbu i
otrdala da se spuSta niz tobogan.
0 iivotu Gorane Hit, roman bi se mogao
napisati, pa 6u to uraditi drugi put. Sad 6u :!::
prvo da opiSem Gogu.
Zamislite deco jednu devojdicu, lepu,
prelepu, lepSu od svih princeza na svetu. Sa v
divnim belim licem, sa svetlo plavim o6ima, ]:
srebrnasto plavim, kao jutro u rano prolede.
U tim odima, kao da se ogledaju nebeske
daljine i neki tajanstveni snovi. Kad Gorani ].'
neko pomene da ima lepe o6i, ona odmah,
visoko podigne desnu ruku, raSiri prstide i
kale: "Evo, ovoliko nas, i робпе da nabraja,
moj Dida, moja baka, moj tata, moj stric i ja,
imamo o6i iste boje".
Kosica Gogina, kao da je uvek suncem 'y.
obasjana, zlatne je boje, kao klasje lita u у:
letnje predvederje. A Snalice u kosi, jedna je Џ
kao cvetid bulke, a druga Snalica, kao :
leptirid od somota ljubidaste boje, sa dve :
tufnice na krilima.
Gorana ima mali lep nos. Usta lepa, ':l
mala, jako crvena, kao da je ovog trenutka
polizala sladoled "rumenko".
Goga je tanka, vitka, zgodna. Voli lepo da
se obladi. NajviSe voli bele haljinice, '':
6ipkaste, od tila haljinice, sa karnerima i :f-maSnicam-a.
A sad 6u da ispridam o priredbi u parku.
Priredba je podela pesmom "Jugoslavijo, %
Jugoslavijo", koju su Gorana i Lujza j:
otpevale u duetu. Druga tadka je bija balet.
NataSa, Lujza i Tanja igrale su na prstima, ;i
kao velike balerine. Zatim je Marko recito- - y}
vao pesmu: "Ja sam Crnogorac". Glasno i
razgovetno je izgovarao stihove koje je ::;;
izmiSljao sam, tog trenutka. Izveo je to u ":-zanos-u,
u jednom dahu. Velidanstveno.
Publika je dugo aplaudirala. Zatim je na redu :';
bila borba karatista.Cetiri dedaka, koje je
predvodio Marko, izvodili su brzo razne
' pokrete, kao da se maduju. Borili se,padali,
uzvikivali neke nerazumljive re6i, verovatno '
na japanskom, opasno su izgledali.
Polako se spuStalo vede. Publike je bilo sve
vis~e. A stanari iz GramSijeve ulice broj dva, j
kroz raskoSne grane kanadskih topola, sa %
svojih balkona, posmatrali su predstavu j
zainteresovano.
Najednom, kao eksplozija, razlele se %.
ienski vrisak: "Moja deca, gde su moja
deca, Boto... Fato... Olgice", odjekivalo je..
U parku nasta pometnja. Strah. "Cija su se
deca izgubila" viknu muSki glas?!.
"TiSina, tiSina, pst", jedva sam smirila
publiku, predstava joS traje, objaSnjavala Ш
sam.
"Dodite brzo, najbrte", nastavljala je ;§
Gorana da zove "svoju decu", "ja moram u Ш
samoposlugu, zatvoride se, ptice su gladne, Ш
cvede nisam zalila, a vl se izgubili, baS vas ;
briga, igrate se, bide peska puna kuda.Obe- - f.
davam, da 6u se naljutiti, jako 6u se naljutiti, j
ugasi6u televizor dim робпе Bili strip...", jijjj
igrala je i dalje svoju omiljenu ulogu, ulogu i
majke, u svom komadu i u svojoj reliji, moja i
mala prijateljica Goga. Plava, neina, lepa.
LepSa od svih princeza na svetu.
OlgaSTANKOVIC
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, December 08, 1982 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1982-11-03 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000176 |
Description
| Title | 000568 |
| OCR text | 1-0- NASE NOVINE, November 3, 1982. дтатЈЈГј V UREDNIK: JELENA O.S.GAVRILOVlC ч.1шчткУ1'ЈЈЗП1№тшл SALJITE SVOJE LITERARNE I LIKOVNE RADOVE. LELA Folklorna sekcija najmladih, бко1е "Nikola Tesla". Bez treme, spretno i znalafiki nastupaju pred publikom. (S leva na desno) Marija Milosevic, Katarina Petrovic, Mira Nikolovski i Andela MirkoviS Jai mojafamilija Neko bi rekao: "Sport je 'ispucavanje' duSe". Mozda je ta6no. Zaista, klizati se, skakati, vrteti se, trazi ogromnu energiju i toliko se zagrejem, da kad, posle treninga, sednem na klupu, celo telo робпе da se isparava (voda, misllm): i ruke, i dlanovi, i, leda... sve. Ali ne klizem se zbog toga. Vezbati, uporno i stalno vezbati, pa na takmicenju uraditi sve kako treba, to je neSto. Ipak kada stanem na led i бекат podetak muzike, osecam neku drhtavicu. Kao: da li cu dobro po6eti, sad pokuSaj da misliS, klizi Sto lepSe.pazi desnu ruku... sve se to u meni skupi za tih desetak sekundi. I onda, podetak... Tadasve ide normalno, bez treme. Skofiila dobro ili ne, nema vracanja, nego pokuSati da se ispravi greska, i tek na kraju mislim o tome sta sam zapravo uradila. Ali treninzi... ponekad me dovode do suza. Na primer, probam sastav koji cu izvesti na takmiCenju, i neko mi slufiajno zasmeta da neki element dobro uradim. Hm, pa dobro, iz poietka. I ponovo se nade neko smetalo, ja vicem da se pomeri, naravno, ono ne cuje (mislim smetalo) i hajde Jovo nanovo. E, kad se i tredi put pojavi tako neko, izludim. Moj brat ima 12 godina i polako me sustize. ViSe ne nosimo isti broj cipela, pa ne mogu da koristim njegove patike. Sad kad je sezona, i Skolska i кИгабка, najjaca, retko ga vidam. A kad ga vidim, робпе bitka. On kaze da ga "bijem" kako ho6u, samo ne nogama. Zaista imam snazne noge pa se njima na kraju koristim. Naravno, on zna da sam ja јоб jaca, ali jedna mala bitka ni njemu ni meni ne smeta. Sa roditeljima se slazem vrlo dobro. Veoma mnogo ih cenim i postujem i ne smem.ne zelim i ne mogu da upotrebim izraz "keva" ili "cale". Mislim da bi to bila, ipak, uvreda. Moja majka svako jutro ustaje u pet dasova (a moze jedan cas kasnije). Naravno, ona to Cini zbog mene, da mi spremi dorucak, i sad da ja njoj kazem — keva. A ne, ona to od mene nece dozivetl. Sa njom se dobro slazem, ali ne smem da joj kazem da me neSto boli, ona 6e odmah: "Pa nemoj i6i na trening". A ja to ne zelim, pa radije precutim. S tatom,. svako jutro (i on ustaje ranije) imam malecarke. Kazem mu: "Hajde, pozuri, zakasnicu. Onda on, joS pospan, pocne: "Pa dokle себ da me pozurijjeS"... Ja mislim da najmanje volim posete rodacima. Ne bih zelela da se pogreSno shvati, rodake volim i cenim, ali ne podnoslm doCeka. "Pa kako si, pa kako klizanje, pa Skola, pa jel' te slusaju mama i tata..." To ne volim. Zato se obiCno ili izvucem sa razlogom — moram rano da legnem — ill se sklonim sa njihovom decom i izbegnem pitanja. Vojislava POPOVlC 8. razred '"-J-'-1- " --'1ЈМЈи1И'.(јЧ.ЧЧ!'М;ч1'ТИ'11'111НШ,Ч.ЦЧ,ИЧЦ!1ЈЈ,Д'1Ј' ЦУШЛШ.и!Л1ЈЧД'Ц'¥И',ИЧ1 POZDRAV, ceromoniju yyr,'-i.s#Mm- & ' Ч - , ' ''? i &,"&№&&& Talentovana Mira Nikolovski recituje na Skolskoj priredbi Skole "Nikola Tesla" Ј'ЈдалИ1д i?si. rwwi'g.HTjmggja'.wvajHisrar Domovino mila Domovino moja mila desto sam snio da sam se u tebi rodio. 2ao mi je, al' istina nlje, jer su moji roditelji doSli prije. lako sam roden u tudini lelja me vu6e mojoj domovini. ZeljkoCAJIC ucenik SJWMIHMT NaSauditeljica NaSa uditeljica dobra je kao mama, uvijek je vesela i pjeva s nama. A kad se ozbiljno 6ita i piSe onda Sale nema viSe. 0 svemu nas u6i i mnogo se s nama mudi. Ja viSe niSta ne bih znala nego — na svemu joj hvala! JasminaGASPAR uienica Jovan Jovanovi6 Zmaj Jedan od najpopularnijih deCjih pesnika, Jovan Jovanovic Zmaj znao je viSe nego i jedan naS pesnik da se priblizi deci i bolje nego drugi da razume njihovu psihu. Blizak najmladim citaocima, takozvanim "bukvarci-ma"- , on je sa ocinskom neznoScu pevao za njih, uCe6i ih ljubavi prema narodu i prema svemu Sto je dobro i lepo. Roden 1833. godine u Novom Sadu, studirao je najpre prava, a zatim medicinu. Radio je u Novom Sadu kao lekar i umro u sedamdesetprvoj godini zivota, 1904. u Sremskoj Kamenici. Pisao je rodoljubive, satiricne, humoris-tick- e i misaone pesme, uredivao raznovrsne knjizevne i decje listove i Casopise: "Javor", "2iza", "Neven", "Starrhali", a po jednom od njih dobio je i svoj popularni nadimak — Zmaj. Jovan Jovanovid Zmaj zavrSio je osnovnu skolu 1844. godine u Novom Sadu. U najranijem detinjstvu, a i kasnije, pesnik je najvige drugovao s knjigama, sluSao pesme i priie od svoje tetke Mike, koja je 6esto dolazila u kucu njegovih roditelja. Bio je uveren da su mu njene pesme i price pomogle da postane pesnik i pisac. Kao u6enik gimnazije mnogo je 6itao, i to lektiru za starije. Kao defiak cesto je odlazio u selo kod deda Paje, gde je пабао skromnu biblioteku, koju, naviknut da ceprka po knjigama, nije ostavljao na miru. Prijatelji njegovih roditelja znali su da ce maliSanu 'najvedu radost pri6initi ako mu poklone knjige. Postaoje jedan od najpopularnijih srpskih pesnika toga vremena. Pored pesama i bajki za decu, pisao je drame i prozu za odrasle. Materina maza Ima dete u selu, ime mu je Laza, АГ ga zovu drukdije -- Materina maza. Kad sva deca ustanu, On i onda spava, Kad mu kaiu: Ustani! Njega "boli g'ava". Kad ustane, ne ume Da se sam obu6e, Ne sme da se umije, ISte vode vrude. Kad ga lulji cipela, On cipelu tude, Tad ga ruka zaboli, Pa onda јаибе. Kad mu dadu jabuku, On bi hteo Sljiva, Ш Kad mu pruie родаби, Onda bi koljiva. Kad se malo ogrebe, Plate i zapeva: "Jao, jao, pomagaj, Izit 6e mi c'eva!" Kad je suvo, zamesi Blata pa se kalja, Kad ga mati pokara, Legne pa se valja. Kad mu uspu tarane, On bi jeo riba, Kad se ribe hajede, Tad ga "boli tiba". Pa zato ga ne zovu Po imenu: Laza, Ve6 jadno, talosno: Materina maza! Jovan JOVANOVIC ZMAJ tmmmovm .j i Ш f wЦ r '~fti' --'. T i W l t hS - 2'~- - Melisa Agic, 5 godina stara. Melisa ima veliki talenat za crtanje, verovatno na svog tatu, Mulu Agica , Goga Goga je moja mala prijateljica. Lepa. Plava. Neina. Volimo se Goga i ja beskrajno. Razgovaramo preko telefona dugo. Zabavlja-m- o se igrajudi razne igre. A igre, Goga '. izmiSIja vrlo zanimljive. Svakog trenutka je u stanju da iznenadi okolinu svojim idejama o predstavama u kojima je ona glavna glu-mic- a. Jednog dana, Goga je nacrtala devojdicu, poklonila mi je crtel i kazala: "Ovo sam ja, Gorana IH6, iz Novog Beograda. Molim te napiSi pritu o mome iivotu, i napiSi kako smo davali priredbu u naSem parkidu ispred zgrade. Samo prvo napiSi da moja mama na poslu, kontroliSe sve avione koji ere po svetu, napiSi oa tata viSe voli moga brata Marka, da baka i deka zidaju киби u blizini mora, u Igalu. Velika 6e to киба biti, sa puno soba, za celu familiju koja 6e preko era doputovati iz Toronta, iz Bosne, iz Minhena, i za moje sestrice Sanju i Sladanu. A sada baka i deka live u jednoj kudici na Dedinju, u samoj Sumi. Kudica je ogradena belim mirisnim cvetovima jasmina. NapiSi, da Reks, naS pas, sada tivi na selu, u Kupinovu. Mora da 6uva kafanu, tatinu i Bracinu. Reks je pre iiveo na naSoj terasi. Za moje papagaje Kidu i Midu, napiSi da su dobri, a Markovi hrdkovi da su nestaSni i da su oborili naSe baStenske patuljke. Tata je morao patuljcima da zalepi noge lepkom, i da ih oboji da se niSta ne poznaje. Sad su lepSi. Kad sve to napiSeS, onda dodi u vrtid "Maja", to je moj vrtid, da se igramo. Samo reci uditeljici Branki da si moja drugarica. Tako je zavrSila Gorana svoju molbu i otrdala da se spuSta niz tobogan. 0 iivotu Gorane Hit, roman bi se mogao napisati, pa 6u to uraditi drugi put. Sad 6u :!:: prvo da opiSem Gogu. Zamislite deco jednu devojdicu, lepu, prelepu, lepSu od svih princeza na svetu. Sa v divnim belim licem, sa svetlo plavim o6ima, ]: srebrnasto plavim, kao jutro u rano prolede. U tim odima, kao da se ogledaju nebeske daljine i neki tajanstveni snovi. Kad Gorani ].' neko pomene da ima lepe o6i, ona odmah, visoko podigne desnu ruku, raSiri prstide i kale: "Evo, ovoliko nas, i робпе da nabraja, moj Dida, moja baka, moj tata, moj stric i ja, imamo o6i iste boje". Kosica Gogina, kao da je uvek suncem 'y. obasjana, zlatne je boje, kao klasje lita u у: letnje predvederje. A Snalice u kosi, jedna je Џ kao cvetid bulke, a druga Snalica, kao : leptirid od somota ljubidaste boje, sa dve : tufnice na krilima. Gorana ima mali lep nos. Usta lepa, ':l mala, jako crvena, kao da je ovog trenutka polizala sladoled "rumenko". Goga je tanka, vitka, zgodna. Voli lepo da se obladi. NajviSe voli bele haljinice, '': 6ipkaste, od tila haljinice, sa karnerima i :f-maSnicam-a. A sad 6u da ispridam o priredbi u parku. Priredba je podela pesmom "Jugoslavijo, % Jugoslavijo", koju su Gorana i Lujza j: otpevale u duetu. Druga tadka je bija balet. NataSa, Lujza i Tanja igrale su na prstima, ;i kao velike balerine. Zatim je Marko recito- - y} vao pesmu: "Ja sam Crnogorac". Glasno i razgovetno je izgovarao stihove koje je ::;; izmiSljao sam, tog trenutka. Izveo je to u ":-zanos-u, u jednom dahu. Velidanstveno. Publika je dugo aplaudirala. Zatim je na redu :'; bila borba karatista.Cetiri dedaka, koje je predvodio Marko, izvodili su brzo razne ' pokrete, kao da se maduju. Borili se,padali, uzvikivali neke nerazumljive re6i, verovatno ' na japanskom, opasno su izgledali. Polako se spuStalo vede. Publike je bilo sve vis~e. A stanari iz GramSijeve ulice broj dva, j kroz raskoSne grane kanadskih topola, sa % svojih balkona, posmatrali su predstavu j zainteresovano. Najednom, kao eksplozija, razlele se %. ienski vrisak: "Moja deca, gde su moja deca, Boto... Fato... Olgice", odjekivalo je.. U parku nasta pometnja. Strah. "Cija su se deca izgubila" viknu muSki glas?!. "TiSina, tiSina, pst", jedva sam smirila publiku, predstava joS traje, objaSnjavala Ш sam. "Dodite brzo, najbrte", nastavljala je ;§ Gorana da zove "svoju decu", "ja moram u Ш samoposlugu, zatvoride se, ptice su gladne, Ш cvede nisam zalila, a vl se izgubili, baS vas ; briga, igrate se, bide peska puna kuda.Obe- - f. davam, da 6u se naljutiti, jako 6u se naljutiti, j ugasi6u televizor dim робпе Bili strip...", jijjj igrala je i dalje svoju omiljenu ulogu, ulogu i majke, u svom komadu i u svojoj reliji, moja i mala prijateljica Goga. Plava, neina, lepa. LepSa od svih princeza na svetu. OlgaSTANKOVIC |
Tags
Comments
Post a Comment for 000568
