Nase Novine, September 18, 1986

              ".vSrf '"sw'W " '";ч vtmbwc; " !гтгЧ'Ј'','#£!?' "WJ'A "v "" „Tf. ft- - f,Viff ' ' ~V ','1' 1ЛЧ ' У 4 s.jAs'!' ., il
I! f
;vjt'
r ii --,дач№ '"-!i.e--
!, . ;
j-i-rSVw
--- ► UhjW). wft
I-V-H
RAZVOJ STANKO MUZDEKA
— 10. marl 1892 — 5. juli 1986. —
Danas se sa bolom u srcu, ali i po-noso- m
oprastamo od naseg druga, su-prug- a,
oca i djeda Stanka.
10. marta 1897. godine u selu Buze-t- a,
opcina Maja kod Gline (u tada-snj- oj
Austrougarskoj) rod en je
Stanko Muzdeka. U rodnom selu za-vrsi- oje cetiri razreda osnovne skole
i onda 1910. godine, na sam pravo-slav- ni
Bozic, otisao u segrte u Za-greb.
Zivotni put je bistrog banij-sko-g
momka zeljnog znanja i uspjeha
odveo u Novi Sad, gdje je ucio trgo-vin- u i knjigovodstvo i to na njemac-komjezik- u. Tadaje odlazio u Maticu
Srpsku, gdje se sretao sa drugim na-predn- im omladincima. Za vreme pr-vo-g
svjetskog rata pozvan je u au-strougar- sku
vojsku u Karlovac, oda-kl- e
odlazi na ruski front, gdje biva
zarobljen. U Rusijije svjedok i uce-sni- k velike Oktobarske revolucije.
Dva puta je vidio Lenjina, uzivao i-slus- ao
njegov govor.
Upotraziza boljim iivotom, Stanko
je 1924. godine brodom doputovao u
Kanadu. lako nije imao stalan i zaga-rantov- an
posao i iakoje zarada bila
veoma mala, Stanko je vec 1928. go-dine
dopremio svoju familiju u Ka-nadu.
Sa suprugom Stanom Julkom,
imao je tri sina i dvije keen. Jedan
sin i obadvije kceri umrle su u ra-no- m djetinjstvu. Stariji sin Mihajlo
Ljuban zivi u Windsoru sa suprugom
Vlajkom, a mladi sin Mirko umroje
1964. godine od posledica saobracaj-no-g
udesa. Nije bio zenjen. Supruga
Stana Julka umrla je 1959. godine
prirodnom smrcu.
Zivotne nedace nisu mogle pokole-ba- ti borea kao stoje bio Stanko Mu-zdeka.
1961. godine Stanko se ponovo
ozenio. Sa drugom suprugom Stanom
zivioje u harmoniji i ljubavi sve do
subote, 5. jula 1986. godine kada je
njegovo plemenito sree prestalo da
kuca.
90. godisnji zivotni put naseg
druga i prijatelja, oca, supruga i
djeda bioje tezakali dastan iposten.
Stanko jejos kao mladic usao u kla-s- ni radnicki pokret i tokom vremena
stasao u sposobnog organizatora,
osnivaca radnidkih sindikata (unija) i progresivnih jugoslavenskih dru-stav- a i odbora. Stanko je bio boracza
napredne ideje, bolje, humanije i
ranvopravnije sutra.
Kao dosljedan, odlucan, posten i
dvrst borac za bratstvo ijedinstvo na-sih
naroda, za prava radnika sticao
je veliki ugledmedu nasim ljudima.
Stanko je bio dovjek odlucne svijesti
kojije imao jasnu orijentaciju, izu-zetn- u
smjelost i veliku odlucnost.
Zbog svojih uvjerenja cestoje bio
u neprilici. Istjerali su ga izrudnika
kadje osnivao uniju i trazio zaStitu
na radu. Prodavaoje i raznosio kruh
za pekaru i krisom dijelio visak rad-nicim- a, koji nisu imali §ta da jedu,
jer nisu imali posla. Nacionalisti su
ga stalno napadali i optuzivali zbog
njegovog angazovanja u radnidkom
pokretu.
Poslije je sa sjevera dosao u Ha-milton
izaposlio se u Westinghous-- u gdjeje radio punih devetgodina, ali
je i taj posao izgubio kad su ga optu-zi- li
da raznosi pamflete po kucama i
organizuje uniju.
Sjecam se kako mi je sa ponsom
pridao kako su u Hamiltonu za vri-jem- e II. svjetskog rata skupljali
odjecu za jugoslavenske partizane,
kako su skupili 20 tona robe koju su
pakovali u kutije i slali u Jugosla-vij- u
svom narodu. Pricao mije deta-lj- e kako su kanadske zene nakon sto
bi saznale da oni prikupljaju robu za
Jugoslovenske, Titove partizane, go-voril- e: "Partizani su nasi saveznici.
f.
?
V...
јШЈ
'.,
че
ј ж
.шJXi
nasi sinovi se bore za slobodu. Kad
je za partizane dacemo sve sto ima- -
mo
Iz Hamiltona Stanko se preselio u
Windsor, gdjejejedno vrijeme drzao
trgovinu prehrambenih proizvoda.
1966. godine otisao je u penziju.
Stanko Muzdeka je bio lojalan ipo-sten
Kanadanin, i dobar ambasdor
nove Jugoslavije, zemlje svog rode-nj- a. Kad je 1967. sa suprugom Sta-nom
bio u Jugoslaviji sa svojim au-to- m, posjetio je Maticu iseljenika
Srbije i Kosova. Kad se vratio u Win-dsor
sa odusevljenjemje pricao kako
je Jugoslavia napredovala, kako je
izgradena... govorio je istinu koji
mnogi tada nisu htjeli cuti. Medu-ti- m,
on se nikada nije bojao reel isti-nu.
1974. godine ponovo je sa Stanom
posjetio svoju rodnu zemlju. 1978.
godine isaoje sa grupom svojih dru-gov- a i suprugom na odmor u Kubu.
Od najranije mladosti do posled-nje-g
casa zivio je i borio se za po-bje- du ideala radnicke klase, borio se
za istinu.
Radio je u rukovodstvu, govorio na
skupovima, dijelio novine, skupljao
priloge, stalno razgovarao sa ljudima
i uvjeravao ib, uporno se borioza rad-nicke
zahtjeve.
Bio je omiljen i postovnn medu
radnicima i u narodu.
Nista nije moglo da zaplasi nitipo-koleb- a Stanka kao radnickog borca i
progresivnog dovjeka.
Stanko je odlican primjer moral-no-g, humanog borca, radnika, supru-ga,
oca, covjeka takvih ljudskih vri-jedno- sti bez kojih se ne moze voditi
borba za pravedne stvari i istinu.
Neka nam lik Stanka Muzdeka
bude putokaz, neka nam sluzi kao
mjerilo ljudskih vrijednosti.
Tvoji drugovi, progresivne Jugo-slavenske
organizacije ciji si ti bio
clan, organizator i suporter trajno ce
ostati ponsoni na zivot i djelo istin-sko- g
borca.
Tvojoj supruzi Stani, sinu Ljuba-n- u, snaji Vlajki, sinovcu Milanu i
njegovoj familiji u Buzeti, familiji
Borota i ostalim tvojim rodacima i
priajteljima upucujenio nase najis-kreni- je
saucescc.
Neka tije vjedna slava i hvala. Po-civ- ao
u miru.
Pero KOVAEVIC
PRILOG ZA "NN"
Umjesto cvijeca za dika Stanka Muzde-k- u
prilozili su za "Nase novine":
Dusan Davidovic, sa porodicom $50.00
Dragan JuriSic sa porodicom 50.00
Milijan Petrovic sa porodicom 50.00
Krste Grbevski sa porodicom 20.00
Prijatelj J.V. 20.00
Korku t Dragan 20.00
Korkut Dusan 20.00
Miucin Milica 20.00
Kovaccvic Pero 20.00
G
'Misery Index" nobelovca Kleina izmeSta Jugoslavijul
"Misery index", indeks bede, zove se
formula po kojoj americki ekonomista,
nobelovac, Lawrence Klein izracunava
stepen ozbiljnosli ekonomske situacije
u nekoj zemlji. To je sasvim jedno-stavn- a
formula: stopa inflacije plus
stopa nezaposlenosti. Verujemo li Klei-n- u, indeks bede u Jugoslaviji u ovom
trenutku je veci od 100: inflacija 92 od-st- o, plus 12 odsto nezaposlenih (zbir za-posle- nih
i nezaposlenih podeljen sa ne-zaposleni- ma). To je veoma nepovoljan,
juznoamericki podataka. Najvisa stopa
bede primerena Evropi, koju ponekad
dosegnu Britanija ili Italija zbog neza-poslenosti,
iznosi oko 20 a u najrazvije-niji- m zemljama sveta kao sto su Japan
i SR Nemacka, ova stopa je najvise pet.
Pri ovako velikoj i dugotrajnoj infla-ci- ji
i stalnom menjanju kursa valuta,
kao i zbog primene razlicitih metoda
proracunavanja, nekad cesto upotreb-ljava- n
podatak o nacionalnom dohotku
po stanovniku treba danas uzimati s re-zervo- m. Recimo da je pod velikom sum-njo- m,
pa opet je zabrinjavajuca racu-nic- a
po kojoj je nacionalni dohodak Ju-goslove- na od oko 2.200 dolara pre se-da- m godina spao na svega oko 1.030. Tu
racunicu donekle pobija jedna druga-cij- a
po kojoj bi prosecna licna potro-snj- a
po stanoniku kod nas trebalo da
bude oko 1.000 dolara godisnje, sto
znaci da jedan od ova dva podatka ne
moze biti tacan. Ali je zato tacno da je
ta potrosnja u razvijenim zemljama od
5.000 do 7.000 dolara godisnje. Kao
sto je tacno i da se relativna zaduzenost
zemlje povecava uprkos apsolutnom
smanjenju duga u konvertibilnoj valuti
za vise od jedne milijarde. Opste pri-hvace- na granica kreditne sposobnosti
je kad za dug odlazi najvise cetvrtina
ukupnbog deviznog priliva jedne drza-v- e.
Na toj granici Jugoslavia je bila
1981. kod ukupno 21,1 milijardu dolara
duga. Prosle godine, kad je dug iznosio
19,9 milijardi dolara, stepen zaduzeno-st- i
dostigao je 45 odsto ukupnog devi-znog
prihoda. Tome su doprineli koliko
kamate na neplacene prispele rate, to-lik- o
i pad vrednosti naseg izvoza... A
sest godina ne cuje se nista cesce nego
zahtev da se vise izvozi!
Obican svet sve to dobro oseca na svo-j- oj
kozi, jer u doba ovakvih komunika-cij- a
postoji stalna mogucnost porede-nj- a
s drugima. Ta oSigledna razlika na
naSu Stetu ranije i nije tako teSko pada-l- a, jer se u vreme nekog naseg relativ-no- g
blagostanja, koje se sad pokazuje
kao lazno, standard ipak svake godine
povecavao, pa se mogla gajiti iluzija da
se priblizavamo bogatima u nasem su-sedst- vu. Ipak je to bila samo iluzija,
podgrejana mozda cinjenicama kao sto
je broj televizora i frizidera, po 6emu
se Jugoslavia sa vise od 80 odsto doma-cinstav- a
koja ih poseduju, primakla za-padnoevrops- kom proseku od 99 odsto.
Ni£emu drugom sto karakterise zivotni
standard, osim po broju studenata koji
unapred znaju da nece naci posao, ni-sm- o
ni primaci bogatima. Automobili u
privatnom vlasniStvu poseduje svaki
deveti Jugosloven, a svaki treci Nemac,
Austrijanac, Francuz, Belgijanac... Ma-Sin- u
za pranje vesa im 60 odsto nasih,
a preko 90 odsto evropskih domacinsta-va- .
Masinu za pranje posuda ima jedva
jedno od pedeset nasih domasinstava,
a u Evropi viSe nego svako trece...
Razlike u siromastvu
Otkad su kola krenula nizbrdo, a
inace viSe итШјеп nego stvarni zivotni
standard opao realno za najmanje cetv-rtin-u, sasvim prirodno se sve viSe govori
o socijalnim razlikama. Jednostavno, a
neobicno bitno, jeste saznanje da opste
siromasenje, diktatura mediokriteta i
uzdizanje ideala uprosecavanja svih i
svega — samo povecavaju socijalne raz-like.
One su bile manje i manje su sme-tal- e
kad smo imali vise. To Sto pada-nje- m
u sirmastvo narastaju, samo doka-zuj- e
da bi u jos vecem siromastvu soc-ijalne
razlike bile jos vece, sve do one
копабпе: ako jedan ima makar i komad
proje, a drugi gladuje, to je prava razli-ka,
mnogo veca nego kad prvi ima stan
od sto kvadrata i "mercedes", a drugi
samo garsonjeru i "ficu". Iz vizure gladi
s
Hocemo li se prepustiti?
— obojica su nedostizni bogatasi.
Eto odakle sadasnje tako narasle so-cijalne
razlike, i gde je siguran put da
se prevazidu: nek svi budu bogatiji. Na-ravn- o da takva teznja pri "mizeri indek-su- "
vecem od 100 zvuci utopisticki.
Medutim, posto su oba elementa Klaj-nov- e
formule u sustini zavisna od rada
i koriscenja raspolozivih sredstava,
proistice da se ruzni zbir inflacije i ne-zaposlenosti
moze smanjiti pamecu i
priljeznoscu. Posto je vise nego jasno
da mnogosta odranije vladajucih normi
daje pogubne rezultate, pravo je cudo
kako jos nema dovoljno drustvene ener-gij- e
da razbije neke opasne dogme i blo-kad- e
koje direktno uticu na visinu in-dek- sa bede u Jugoslaviji.
Gledanje u leda
Ovo je cudo utoliko vise sto i struc-nja- ci
i laici golim okom vide da se Jugo-slavia
granici s nekim izuzetno efika-sni- m
ekonomskim sistemima, u kojima
inflacije u zabrinjavajucim razmerama
nije ni bilo, ili je uspesno ukrocena, gde
se pitanje zaposljavanja postavlja neu-poredi- vo ostrije, a ipak se prevazilazi.
U jednoj generaciji doziveli smo da
nam tu, pred ocima, neki umaknu do ne-dohvat- nih daljina, a pocinjemo da gle-dam- o
u leda i nekima o cijem smo zivot-no- m standardu do juce govorili s pod-smeho- m.
Najporaznije je saznanje da
to izgleda nema mnogo veze ni sa ideo-logijo- m
ni sa blokovima: Madari, to do-kazuj- u.
Jugoslavia se nikako ne moze prav-da- ti
ni nekim spoljasnjim "objektivnim
teskocama". Spadamo medu zemlje
koje su dobile najvise stranog kapitala,
niko nam nije odredivao kako cemo ga
potrositi poslednjih decenija sasvim si-gur- no niko nije odmagao razvoj Jugo-slavije.
Zbog toga bi bilo uvredljivo pri-hvati- ti
tvrdriju koja se dugo cuje kao re-fre- n
u obliku poziva, zahteva i apela "za
bolji rad", sto automatski treba da se
shvati kao nedovoljno pozrtvovan rad
radnika u proizvodnji. To, statisticki
gledano, i jeste tacno, ali da nisu krivi
radnici, pokazuje jasna i nepobitna ci-njen- ica da ti isti radnici u nekim dru-gim
ekonomijama izuzetno dobro rade.
Put u Aziju
Hteli ili ne, "mizerni indeks" od
preko 100 poena moramo da dovedemo
u vezu sa sistemom. Konstatacije o nje-govoj
neefikasnosti, vladajucem volun-tarizm- u
namesto prirodnih zakona trzi-st- a,
vestackoj podeljenosti na republi-ke- ,
pokrajine, opstine i mesne zajedni-ce- ,
pri cemu je pravilo "da se kolje tudi
vo zaradi svoje snicle", vec su i vrapci
naucili. I u kongresne rezolucije usle
su ocene koje do pre neku godinu niko
nije smeo javno da izrekne. Ali, bitnijih
promena joS nema. Treba, doduse, shva-ti- ti da se politicki procesi retko kad de-Sava- ju
preko noci, da primeri iz proslo-st- i
pokazuju kako kriza u jednoj zemlji
moze da traje i sazreva petnaestak, dva-deseta- k,
pa i vise godina. Privid da u
sistemu podela i zatvaranja moze nesto
da se ucari na габип drugog, §to auto-matski
predstavlja i prvi korak ka na-cionaliz- mu, realni licni interesi i strah
od promena bilo iz ideoloske zasleplje-nost- i, bilo iz bojazni za sopstveni polo-za- j, nisu baS lako savladive prepreke.
Medutim, svako odlaganje samo pove-cava
indeks bede i neminovno vodi ve-cem
zaostravanju sudenom trenutku
kad se cir, zbog straha od skalpela, sam
rasprsne. Primera ima mnogo, a vero-vatn- o je najupecatljiviji onaj sa proi-zvodafii- ma gubitka. Jasno je da bi pre
dve decenije, kad se u propaloj privred-no- j
reformi prvi put javila ideja o ban-krot- u
kao prirodnom i neophodnom na-cin- u
prociScavanja ekonomskogorgani-zma- ,
sve bilo mnogo lakse zapoceti,
nego danas, kad smo osiromasili, zadu-zen- i,
spaslog entuzijazma i vere, s fnilio-no- m
nezaposlenih, jos toliko onih koje
Evropa relativno lako moze vratiti, i
perspektivom jo§ dva miliona otkaza
ukoliko bi rigorozno poceli da deluju
trzisni mehanizmi.
Ako bi covek hteo da bude do kraja
realan, trebalo bi da prihvati cinjenicu
kako krize u domovini, privatni i dru- -