Nase Novine, July 26, 1978

              ћм
I
Л- -
Г ' .. . ''
Dojadilo Ali-be- gu ovo i ovakovo
ispitivanje. Kao majka njkad da ga
osokoli ili ponvali, §to drzi do svog
ponosa i do ugleda tolikih junaka
Ljuboviba. Kao majka, ona uvijek
predvidala samo pogibiju, a ne i
pobjedu. Stoga on ode u svbju
sobu. Kad majka-takode- r u sobu.
— Ti men I ne гебе: kada be biti
mejdan?
— Rok nedjelja, mejdan. pohed-jelja- k!
— tin, da Bog sabuva, sine. Zar
sutra...?
- — Sufra, majko, u Mostaru da se,
, vidimo.i zdogovorimo, kako demo
ratbvati, hbcemp ll najprije puska---
ma, sabljama, handzartma. . . ,
—- Ha! Boga mi, sinko, ti se
пебеб ni maknuti! povi6e Zulejha
hanuma srditp, pa potie prema
vratima. U vratima spotade se o
prag i malo §to ne pade.
_— Moram!
— Ne тогаб!
,
Koliko se uzrujala yidjelo se po
torn, Stp je tri cetirl puta rukom
zamahnula da uhvati za vrata a da
ih nijednom nije dofcjrenula. Ljutlta
je otiSIa' niz stepenice, all nije
znala, kuda --бе ni §ta 6e. U takom
stanju siSIa je u dvoriSte. Tu joj je
brzo ppstalb tijesno... Onda po-bje- gla
u svojii sobu... pa I tu,,tek
se,okrehula, opet izblla u dvoriSte. .-
- - "Allahu dragi, Sta. da 6inim?"
Saptala je.
I dok je stara Zulejha hanuma
hpdala po dvoriStu vrtebi glavom i
rhumljajubi- - kojeSta njezin je sin
pripremao sve one stvari, kpje
trebaju za puta i zef mejdana. U torn
mu je proSIb cijelo popodne.
XXII.
Cvijeta izvjescuje Ali bega...
U prvi sumralc o6u se halka na
yratima. Neko je lupao-a- ma ne
snazno, no viSe polako i nesigurno.
To je bi la Cvijeta sa Borija, povjer-Ijiv-a osoba lijepe Umjharie . Ovo kucanje halke na kapjji
uznem.i.rl Zuiejhahanumu, koja je' u
svojoj sbbf klanjala akSam... Oria
istr&i pred kulu i робе pitati:
;-- Koje? J— Ja! zadu setihi glas.
4--
Kositi?
Nije se био odgovor.
Na dvoriStu bio je Milutin blizu
syoje s'obe: —
— Milutine, vidi der, ko je! гебе
mu Zulejha rjariuma.;
On pride k yratimia i btvori, Ih.
Pred'sobbm ppazi jednu seljankii,
lljepo bbucenu. Nl]e je poznao pa
zapita: "Ko si?" ,
— Zar me nepoznajeS?
On јоб ])olje pogleda u lice, pa
uskliknu: — Ihi ih! Cvijeta! NaSa.
Cvijeta,.! Dobro do§la! Kako si?
Kako Ristb?
~r Evo ga dolje pbnize. Ceka me
dpk neSto javimi Ali-beg- u. Je II. oh
kbd.kude? .
i?,— Jest! .... , ,
--rZbvniga! veil Cvijeta.; -
.v
Milutin pode prema kuli, aZuiej-h- a
hanuma, koja je 6ula taj
razgovor, do6eka ga: "Sto ce ti?"
Milutin joj гебе: da je to Cvijeta
sa Borija, Aiibegova i Umihanina
prijateljica. Робе"је Zulejha hanu-ma
ispitivati koje§ta, ali ona ne
htjede da iskazuje, ve6 moljaSe da
Ali-be- g; dode k лјојЛ
— Sta je novo, draga Cyijeto?
pitao je Ali-b- eg u jednom prikrajku , dvoriSta blizu kule. Je li Umihana
dobro i zdravo? '
— Ni jedno ni drugo! Odgpvori
Cvijeta pa odmah stade pridati
kako su se razvijale prilike u
porbdici alajbegaCehg(6a. Spome-hul- a
mu, kako je Umihana s maj-ko- m
zeljela i htjela po§to poto da
Sde za nj, kako su — a to je psobito
povjerljiyo, rekla — htjele da vrate
prosce' Mustaj-begov- e s puta i kako
jet puki slu6aj bio da taj. plan nije
робао za rukom Mustaj-be- g je
imao vie srecev. a stari ajajbeg
nije,)iikakb htiosvoju fije6 opbvrci.
— I tako je, biva, moja Uma
isprosena! tuzric i zalosnb dpmet-n- e
Ali-be- g.
— Otac je prisilio! A pria je; pred.
ocem i svpmrodbinom javno rekla I
priznala da voli samo tebe, Sta
viSe: pokazaja je f onajprsten.,
— E, moja dobra i lijepa Uma!
uzdahnu' momak i zaplaka. Zar se
tako svrSlla паба velika i iskrena
ljubav? Oni lijepi na§i razgovori?
fblika паба nadanja i obe6anja?,0
njoj sam budan mislipMo njoj u
duSeku snivao. Njezin jag I uk uvijek
nosio... i sad nosim u njedfima...
Cvijeta je stala vadlti iz svoji.h
njedara jedan smotuljak govoreci:
— Uma te je lijepo pozdravila i
zamolila, da joj oprostiS, jer je
morala pristati na ofievuzapovijed.
On se zaprijetio: ako ne bi poSIa za
Mustaj-beg- a da ce on ot!6i sa
Borija i da se vise nikad пебе
vratiti.
— Ja joj praStam... Nikada je ne
mogu 'preboljeti. To joj reci! I јоб
joj kazi da se ja vl§e nikad пеби
pzenitj, ako se ona uda...
Kad mu Cvijeta игибИа smotu-ljak,
Ali-be- g upita: "Sta je ovo,?,"
— To je boS6aluk... Ona, Uma,
ga krojiia, §iia i yezla... Vezla do u
gluho doba no6i na svojoj kull, Li
svojoj sobi, pogledaju5i na onu
stranu kuda se ide k Odzacima
ivojim. Tebi ga je namijenlla u
sretne dane, kada se uzdala u syoju
sre6u... pa ga eto tebi I predaje
preko mojih-ruku- .
— Reci joj najve6u hvalu. Ovo 6e
mi biti .draga uspomena... veil
Ali-be- g kroz р1.аб.
, — Ona.te je zarriolila davl§e na
nju ne misllS, da se ne zalostlS...
kad je sudbj,na,,.eo odredila druk-6ij- e,
Гебе Cvijeta i робпе traiiti
,ne§tb pp dzeppvima.
— Ako onazeli, da je se v[§e ne,
sjebam, za§to ml Salje bo§6aluk?
Cvijeta mu preda u varakli papiru
onaj almas prsten, S'to ga je; bib
Ph.
(UUBAVNI .ROMAN IZ 18 VIJEKA)
Ali-becj'd- ao Umihani.
— Sto 6e mi? veil Ali-be- g i vrati
ga Cvijeti s rije6ima: "Neka ga Uma
nosi, ne bi li me prije zaboravila..!"
— Kako to?
'— Isto onako, kao Sto i ona meni
dariva bo§6aluk... da je £to prije
zaboravirh!
Plakao Ali-be- g, plakala i Cvijeta,
a plakala i stara Zulejha hanuma,
koja je pptajice do6la' do malog
prozor£ica u kuli, pa sluSala njihov
razgovor.
'Cvijeta se робе spremati na
polazak: "Ceka me Ristp, moram
6, Уеб je kasno", veli ona i pita:
"ImaS li joj 6togod јоб kazati?" -
— Imam. Ne6to vrlo vazno. Ako
"Bog da.za naspboje veoma dobro.
-- Stajetp?
— Reci Umihani da me je
Mustaj-be- g LakiSi5 ppzvao na mej-dan
zbog nje i da sam ja njegov
poziv primio, pa...
''Kodpbije najdbgu mejdanu,
Neka ljubi I'jepu Umihanu!" '
— Pa za6to tebe zove, Ali beze?
pitala Cvijeta.
--r Zove za.to: jer misli da je on
prije Umu isprosio no sam ja njoj
prsten Idarovao; da sam je jaf'pre- -
prpsio" i time njega uvrljedio
- — Pa nije tako, ko 6to .kaze
Mustaj beg.
— I nije! Ali. sad je to pitanje
suvisno. On me je zpvniip na
mejdan i ja idem sutra... u hedje-Iju.- ..
pprano u Mostar.da uglavimo
na6in borbe, a prekosutra бе уеб.
sablje sijeyati, рибке pucati i konji
tr6ati, pa ko pobijedi...,
--. Ih, ih! zalila Cvijeta Ali-beg- aT
grozila se ha tu vijest, Ma zar i
mejdani?
— Tako je kod koljenovi6a... A ja
ne dam Umihane, dok je,"moje„na
ramenu glave! To joj kazi. JJzdam
se u Boga, u se i u svog dorata da
cu ja posjeci Mustaj-bega.- ..
— Ako Bog da, Ali-bei- e!
.
— ... ida 6u na sablji dobiti
syoju Umihanu, kojif mi Je on,, eto,
preoteo. ,
Kazi ovo njoj, neka se
5
5
s
;
!
IV
s
PPggSgCTVV
V
vLi.,~t , u±ii„"x,i' v";-,.- i ' . -- ' & us ,. ,',t bpef lizda utnrie kao.Stp se A ja
nadam njoj; Irria pravde ria zemlji!
Ja drzim da 6e i-U-mihana
Boga
moliti da mi budeu'pomoci...
— Нобе, ho6e, Ali-Bez- e! Ali ce i
strahovati...
— Kako misli.S?. r . .,
— Za tvoj iypt:. Eto, jedno se
rasperilo... Morala te ostaviti'. Sad
јоб da se i bijeS... A, ne daj Bo'ze
nesre6e, zar bi ona tebe prezalila?
Ne bi, Ali-bez- e! Ona bi se sama
ubila! Ona je i onako rekla rodite-Ijim- a
da бе u Neretvu sko6iti.
— Neka ne ska6e,. ve6 neka me
бека. Prekosutra padaodluka. Reci
joj da sam ja svakako ve6 sad u
dobitku. Ako pobijedim — eto mi
Ume, ako poginem — ne zalim, jer
i onako ne zelim da zivim, kada nje
nemam...
— Ne govori tako, Ali-bez- e,
zaboga!
— Ovako je, Cvijeto! To joj
reci...
Оргаб1аји6Ј se sa Cvijetom, Ali-be- g
je obdari dukatom. Ona,
izlaze6i kroz kaplju,,glasno kliknu:
"Јипабе, ziv ti bio i Bog ti
pomogao!"
XXIII.
Majka odvraca sina...
Ali-b- eg je оИбао 'u svoju sobu i
робео ljubiti onaj 6обба1ик, "Ovo
su njezine ruke Sile i vezle. Ovo je
ona meni namijenila, mozda prvo
jutro, kad je k sebi dovedem..."
Govore6i tako, on je taj с-обба1- ик metao po lieu, po grudima, na
sree, pa ga drzao po nekolike
minute.
Kroz jedno pola sata би, da mu
majka ide uza stepenice. Ostavi
boббaiuk i otvori vrata; '6a bi svjet-lo- st
pala na hodnlk. Medutim je
majka iSIa i u ruci nosila lojanu
svije6u.
Ude sinu u sbbd', jj(ije mogla
Sutiti p onom, 6to je биа. Osim
toga mprala je raditijpko, toga da
odvrati sina bd krvi T 'mejdana.
Орагјубј naskemliji boббaluk zapi-ta:
' '
.
— Sta je oVo, sine?
— Вобба1ик, majko. Poslala mi
ga Umihana za spomen.
To nije lijepo od nje! veli
Zulejha hanuma. . — ZaStb majko?
—- Zato, б1о je јзргобепа; ona je
upola tuda zena, ona бе za nekoli-k- o
dana biti. Mustajbegova... Ona
nema ујбе praya da misli na ikog
"drugog... A i ti, Ali-bez- e, okani se
svih... Stvar je viSe svr6ena. U
varenpilav ne treba vodu sipati.
Stoga, sine, ostavi to sve u kraj.
— Ne mogu, majko!
— Okani se bitke..!
— Nikako!
— Јоб irna djeypjaka, IjepSih i,
holilh -- ЈаГс ti nadruau... ћ еато urnus una ш smn
-
VRSl USLUGE SELIDBE I
ISPORUKE U OlTAVOJ
PROVINCIJI ONTARIO.
OBRATITI SENA TEL.
363-299- 4
S
(Nastavit ce se)
WsmmmmmssssssssmJWssssssss?
. i'h.mtrt I,3" TtUjJfr WinW5ift=#