Nase Novine, June 24, 1981

              чГ kT'-- W iV"' -- {!, l'.i I'4- - ' 1" f ' П i -- r .( ,i 4tj - Ц, "" l -- m ? ' '' s 'I Ч Л -- . Л
Л
April 1.1981 ШШЖЈШШ
Vojni stratezi
majavljuju
(Nastavak sa st. 1)
rekao je Graham — dok se
ljute i govore kako ovo nije
lepo, a kazem triput ura za
nas. Hajd'mo brze da iskori-stim- o
ovo na$e preimu6stvo
i superiornost".
Neke grupe, medu kojima i
Federacija ameridkih naud-nik- a,
odavno su protiv ovog
programa, na jednoj strani iz
ekonomskih razloga a na
drugoj i zbog same vojnidke
namene. Ve6 su se u vezi sa
ovim lansiranjem pojavile
karakteristidne pojave:
— Ovog meseca avijacija je
ved najavila da 6e pofeti sa
izgradnjom aerodroma sa
koga 6e poletati u vasionu
ove vojne naprave, a коШбе
za podetaky u Koloradu 450
miliona dolara.
— Ministarstvo odbrane ved
je zatrazilo 500 miliona
dolara za budzet u idudoj
godini namenjen za ove
naprave.
— Vojni dupiikat baze za
dunkove (shuttle) vet se
izgraduje u Kaliforniji.
— Ministarstvo avijacije
sap atom vec trazi od
Kongresa 150 miliona dolara
za produzetak programa.
— Visoko tehnidki razvijeni
sateliti za Spijunazu koje
upotrebljavaju CIA i avija-cija,
moraju se odrzavati za
vreme njihovog leta po
nekoliko godina sa cenom
od 100 miliona godiSnje za
svaki satelit.
Neki se pitaju nije li
Pentagon pripremao ovu
vrstu naoruzanja joS 1958.
godine kada se vlada SAD
usprotivila sovjetskom
predlogu u UN da se zabrani
upotreba kosm i6kog
prostora za vojne svrhe, jer
se zna da je Sovjetski Savez,
iako tada nadmodniji u
tehnici, prvi predlagao
zabranu ratovanja u
kosmosu.
Addis Ababa, Etiopija, 26.
mart (Reuters) — Organi-zacij- a
africkog jedinsta, koju
sacinjavaju 50 afridkih
zemalja, opomenula je
danas SAD da se ne тебаји
u unutraSnje poslove
Angole.
Reaganova administracija
postavila je zajtev Kongresu
da poniSti zakon iz 1976.
godine po kojem se zabra-njuj- e
svaka vojna ротод u
Angoli bez odobrenja Kon-gresa.
Organizacija afridkog
jedinstva je izjavila da je
poslala poruku Washingtonu
i upozorenje da "ne potce-njuj- e odludnost zemalja
Afridkog jedinstva da se
suprostave svakoj akciji,
koju bi mogle poduzeti SAD,
otvoreno Hi prikriveno, protiv
drzave 6 Ian ice OAJ."
Managua (Od specijalnog
dopisnika "Vjesnika") — "Carlos,
sjeme koje si posijao dalo je plod o
kojem si sanjao". U tin nekoliko
jednostavnih rijeCI ispisanih tvrdlm
i neukim rukopisom na listu
istrgnutom iz Skolske biljeznice i
upudenih poginulom osnlvadu i
komandantu Sandinistidke fronte
nacionalnog oslobodenja (FSLN)
Carlosu Fonseci Amadoru, na
najbolji mogudi nadin odrzava
vjerojatno najveci uspjeh sandini-stidke
revolucije nakon obaranja
dugogodiSnje Somozine diktature.
Napisala ih je, naimesredvojed-o- a
seljanka Virginia Landez iz sela
Ticuantepe nedaleko od Masaye,
jedna od mnogih §to su tokom
proSle godine u "Velikom krizar-sko- m
pohodu protiv nepismenosti"
naudili dftati i pisati. Bilo je to prvo
pismo koje je napisala u svom
zivotu, a napisala ga je da bi
"drugove sa zadovoljstvom obavlje-stil- a
da je podela citati i pisati", I
da je zahvaljujudi trudu, entuzijaz-m- u
i poletu mladih "krizara pisme-nosti- "
u samo neko..ko mjeseci
"ispunila dugogodiSnji san Carlosa
i Sandina, san svog sina poginulog
u oslobodidakom ratu".
"... I NAUClTEIH PISATI..."
"Sastavni dio sandinistidke
borbe za oslobodenje Nikaragve i
stvaranje slobodne domovine",
.kaze nam Fernando Lacallo
zamjenik ministra za obrazovanje
odraslih, "uvijek je bilo i opisme-njavanj- e,
borba protiv neznanja i
neukosti boraca i naroda." U
njegovom uredu pretrpanom
priru6nicima, biljeznicama,
knjigama i piakatima Sto bi ovih
dana trebali biti razaslani Sirom
zemlje dime de biti oznaden
podetak druge, naprednije faze
bitke za obrazovanje odraslih Sto
su tek prije nekoliko mjeseci
naudili raspoznavati slova,
sluSamo kako je joS tridesetih
godina ovog stoljeca, general
Augusto Cezar Sandino.boreci se
protiv Amerikanaca, oficire svoje
male "Lude vojske" u6io ditati i
pisati.
I kada je mnogo godina kasnije u
planinama na sjeveru zemlje bila
osnovana Sandlnistidka fronta
nacionalnog oslobodenja,
dojuderaSnji seljaci i novopedeni
gerilci su istodobno ucili rukovati i
puSkom i olovkom. Jer, naredenje
komandanta Carlosa Fonsece
Amadoraglasilo je:"... i naudite ih,
takoder, Citati..." I kada je 19.
srpnja 1979. godine nakon duge,
te§ke i krvave borbe u kojoj je
poginulo viSe od 40.000 ljudi i u
kojoj je joS 100.000 bilo ranjeno,
sandinistidka revolucija konadno
trijumfalno uSIa u Managvu, prijes-tolnic- u
sada Slobodne Nikaragve,
zadatak i naredenje poginulog
komandanta nije bilo zaboravljeno.
A i da jeste, nitko tome,
vjerojatno, tada ne bi prigovorio.
Jer, u tim prvim danima slobode
bilo je mnogo, moida, i predih
zadataka. Gradanski rat i dugo-godiSn- ja
pohlepna diktatura
Anastasia Somoze ostavili su
Nikaragvu u kritidnoj situaciji —
inflacija je bila galopirajuca, banke
na rubu bankrota, u drzavnoj kasi
tek dva milijuna dolara dok je
inozemni dug iznosio 1.600 mil-ijuna
dolara; nezaposlenost je bila
golema, a industrija i trgovina
uniSteni i razoreni bombama..
Trebalo je graditi novo druStvo,
novu domovinu.
AKCIJA BEZ PRESEDANA
A to se, zakljudili su vode
revolucije, ne moze s nepismenim
narodom. Pismen dovjek, rekli su,
moze bolje spoznati druStvenu
stvarnost koja ga okruzuje, a kada
ju dobro upozna, sa mnogo vise
svijesti sudjelovat" ce u revolu-cionarno- m
procesu. Samo
petnaest dana nakon trijumfa
revolucije, u vrijeme kada su se JoS
svake nodi mogli cuti oruzani
obraduni s ostaclma ozloglasene
Somozine Nacionalne garde,
odludeno je da se krene u "Veliki
krizarski pohod protiv nepisme-nosti".
Zadatak nije bio lak. ViSe od 50
posto stanovniStva starijeg od 10
godina bilo je neplsmeno, ukupno
850.000 ljudi. Ponegdje — u nepri-stupacni- m
predjelima uz obalu
Atlantskog oceana, na primjer —
stopa nepismenosti je dostizala
nevjerojatnih 97 posto. Trebalo je:
prvo — utvrditi gdje koliko ima
nepismenih; drugo — pronaci i
obu6lti uditelje, trece — pribaviti
potrebna sredstva i materijal i
detvrto — omoguditi svima koji to
zele da bilo kao ucitelji, bilo kao
ucenici sudjeluju u toj akciji bez
presedana u cijeloj Latinskoj Ame-ric- i,
a vjerojatno I u svijetu.
Pripreme — u Nikaragvi sa zahval-no56- u
istucu veliku medunarodnu
ротоб koju su dobili bez koje bi
provodenje akcije bilo gotovo
nemogude — su bile zavrSene u
proljece proSle godine i 24. oiujka
1980. godine nakon velikog naro-dno- g
zbora na Trgu revolucije u
Managvi, oko 80.000 uCitelja
krenulo je u sve krajeve zemlje, pa
i one najnepristupacnije gdje se
moze doci samo kanuom, u
veliku bitku protiv nepismenosti.
Zvali su ih Narodni opIsmenjivaCi,
Gradski gerilci opismenjavanja,
Narodna vojska pismenosti... Bilo
je medu njima i djefiaka i djevoj-6ic- a.
Jer, ucitelj je mogao biti svaki
ufienik starijl od 12 godina ukoliko
je imao pismeno odobrenje
roditelja. "Mnogi od vas", rekao im
je ispracajuci ih Humberto Ortega,
komandant revolucije i ministar
obrane, "otidi ce u planine i na selo
kao djeca. Vratit 6ete se kao odrasli
ljudi, jer u kontaktu sa svojim
narodom, s njegovom druStvenom i
povijesnom stvarnoS5u cete
odrasti i postati pravi ljudi".
ZAJEDNlCKA BITKA
Bila je to zajednifika bitka
ucenika i ucitelja, cijelog naroda...
Zivljeli su, radili i u6ili zajedno i na
kraju 1980. godine Maria Ulloa de
Alaniz iz Chinandege je svojom
rukom mogla ispisati svoje
stihove: "Zbogom neznanje,
zbogom zauvijek jer te vise nikad
necu vidjeti". Maria je bila tek
jedna od 600.000 ljudi koji su u
prvih devet mjeseci "Velikog
krizarskog pohoda protiv nepisme-nosti"
nautili 6itati i pisati. Mnogi
od njih i na jezicima koji se govore
na obali Atlantika — miskito,
sumo, engleski...
U rekordnom roku stopa
nepismenosti pala je sa 50,35 na
samo 12,96 posto. Pa ipak, uspjeh
"krizarskog pohoda" nisu svi
radosno pozdravili. Radili su i
rovarili protiv njega i prije nego §to
je poceo (bilo je, naime, dosta onih
koji svojoj djeci nisu dopustili da
se ukljuce u akciju) i dok je trajao
(sedam ufiitelja bilo je ubijeno).
Rovare i danas, prifiajuci i
preprifiavajuci "§alu" da je Sandi-nistiCk- a
fronta nacionalnog
oslobodenja (FSLN), ne bi li i iz
akcije opismenjavanja izvukla
politidke poene, promijenila
abecedu, uceci nepismene seljake
da ona glasi ovako: a, b, c, d, e,
F.S.L.N...
"Veliki krizarski pohod protiv
nepismenosti" je od samog
pocetka bio zamiSljen ne samo kao
humanisticka i kulturna, nego i kao
politifika akcija", kaze Fernando
Lacallo. "To nismo nikad ni krili.
Uostalom medu osam temeljnih
ciljeva akcije opismenjavanja — a
oni su javno objavljeni — su i ova
tri: iskorijeniti nepismenost i tako
ispuniti svoju revolucionarnu
du2nost u prvoj humanistifikoj
etapi ka stvaranju novog nika-ragvansk- og
drustva; uz pomoc
politifikog prosvjecivanja uklopiti u
revolucionarni proces vi§e od
milijun Nikaragvanaca koji, kao
uCenici ili u6itelji sudjeluju u
akciji; osposobiti narodne mase da
u potpunosti iskoriste mogucnosti
koje im je otvorila sandinistiCka
revolucija..."
No, kazu u Managvi, nikoga i ne
cudi §to su se neki slojevi okomlli
na politidku komponentu "Velikog
krizarskog pohoda protiv nepisme-nosti",
zaboravljajuci i ignorirajudi
sve rezultate koje je on polucio. A
oni nisu bili mali. Ne samo po
tome sto je stopa nepismenosti
drastifino smanjena, nego i zato
Sto su Clanovi brigada 2a opi-smenjava- nje
imali i druge zadatke
— sudjelovanje u kampanji zdrav-stveno- g
prosvjefiivanja i borbe
protiv malarije; prikupljanje
primjerka flore i faune iz svih
podrucja zemlje; prikupljanje
kulturnog blaga — narodne pride i
pjesme, folklorne uzorke; otkri-van- je
mogucih arheoloSkih
lokaliteta i leiiSta rudnog blaga;
prikupljanje usmenih svjedodan-stav- a
o narodnooslobodiladkom
ratu; prikupljanje i popisivanje
podataka o broju stanovnika,
trgovaCkoj mreii, poljoprivrednim
mogu6nostima i svemu ostalom od
interesa za zemlju... Sve ih to
smeta, jer politifiki prosvjeceni
narod je ono Sto njima najmanje
treba, budubi da de Iako shvatiti da
ono §to mu oni nude, nije ono Sto
njemu i — treba.
Zvonko Tomi6
Umjetna hrana
"koja ubija"
Najrobi — najmanje deset
milijuna beba u zemljama tzv.
tredeg svijeta obolijeva i umire
svake godine zbog sve vede
upotrebe mlijeka u prahu priprem-Ijeno- g
s nehigijenskom vodom!
Taj podatak, koji je iznio
strudnjak s Kalifo.rnijskog
sveudiliSta dr Derik, alarmirao je
Svjetsku zadravstvenu organiza-cij- u,
UNICEF i milijune majki u
zemljama u razvoju, koje pod
utjecanjem reklame napuStaju
tradicije i prirodan nadin ishrane
dojendadi, da bi sve masovnije
prihvadale jednostavnije "boce s
cuclama".
Osvajanje novih triiSta u Africi,
Aziji i Latinskoj Americi zapodele
su multinacionalne kompanije u
trenucima kada je u razvijenim
zapadnim zemljama zavladala
"kriza radanja", a majke se gotovo
preko nodi vratile ishrani svojih
beba vlastitim mlijekom. Veliki
proizvodadi mlijeka u prahu i druge
djedje hrane, kao Sto su "Nestle" i
"Cow an gate", bacili su se na joS
netaknuta trziSta u tredem svijetu.
Pridojpivajudi lijednike i pomodno
medicinsko osoblje da bi ih prepo-rudi- li
mladim majkama, i dijeledi
Sakom i kapom besplatne uzorke
svojih proizvoda, proizvodadi su
relativno Iako otvorili putove za
prodaju velikih razmjera.
Nedovoljno iskusneafridkezene,
koje desto nemaju mogudnosti
da se pridrzavaju ni osnovnih normi
higijene, razblazivale su mlijeko u
prahu u neprokuhanoj vodi i davale
ga bebama u bocama koje nisu
sterilizirane, pa su djeca oboljela
od raznih bolesti koje najdeSde
izazivaju smrt kod dojendadi. Tako
je doSlo do paradoksa da najsiro-maSni- je
zemlje u svijetu, koje
nemaju sredstava ni za najmini-malni- ji
razvoj, odvajaju viSe od 100
milijuna dolara za uvoz umjetne
hrane "koja ubija", dok mlade
majke, koje su najbolji prirodni
hranioci novorodendadi, dopuStaju
da im dragocjeno "majdino
mlijeko" presuSuje.
PJESNICI REVOLUCIJE
Josip Jygo
Syljic
Knjiga "Jonio" otkrivena je
dvadeset i Sest godina poSto je
nastala i dvadeset i pet godina
posiije smrti Josipa Juga Suljida
koji je u dvadeset i Sestoj godini
poginuo kao partizan u borbama
oko Udke. Godine 1970. Jure
KaStelan, pjesnikov drug, kada se
ved mislilo da je rukopis iSdezao u
labirintu dogadaja, daje knjigu u
tisak. Iznenadni povratak pjesama
uiivot Iz logora Notarasco u Italiji,
njegovo ponovno javljanje iz
pepela kao svjedodanstvo o jednoj
mladosti u faSistidkim okovima,
kao da je utkano, "uradunato" u
stihove knjige "Jonio".
Josip Jugo Suljid roden je u Zadru
14. srpnja 1918. godine. Osnovnu I
srednju Skolu pohada u Rabu,
Krku, Senju i Zagrebu gdje upisuje
povijest umjetnosti na Filozofskom
fakultetu. Godine 1939. postaje
dlan Komunistidke partije, a idude
godine objavljuje zbirku "Poema o
dobrom danu" koju posveduje
Oskaru Davidu. U lipnju 1941.
uhapSen je od talijanskih faSista u
Rabu. Kapitulaciju Italije dodekuje
u logoru Notarasco. Sudjeluje u
prvoj borbi protiv Nijemaca u
Abruzzima. Nakon Sest mjeseci
borbi u brdima Gran Sasso vrada se
u .Istru i pristupa u brigadu
"Vladimir Gortan". Pogiba u
svibnju 1944. godine. Grob mu je
ostao nepoznat. (S.L.)
i.jiiiMiimiiiLWHiiiwmiuiiiiiiiAiMiiiMiiiHiJ№iiiiiiiM
Na intervenciju Svjetske zdrav-stven-e
organizacije i UNICEF-a- ,
1979. godine odrzan je skup s
najvedim svjetskim proizvodadima
djedje hrane pa je usvojen "dobro-voljni- "
kodeks po kome, uz ostalo,
multinacionalne kompanije
prihvadaju obavezu da de se
uzdrzati od reklamiranja umjetne
hrane u zemljama u razvoju i od
besplatnog davanja uzoraka
posredstvom lijednika, primalja i
rodiliSta. AM se uskoro zaboravilo
na prihvadene obaveze.
U toku proSle godjne zabiljezeno
je viSe od Sest stotina sludajeva u
kojima su prekrSene obaveze o
suzdrzavanju od reklame i od
Sirenja besplatnih uzroka djedje
hrane u zemljama u razvoju.
Kompanija "Nestel" nastavila je
reklamirati svoje proizvode u Tam-bij- i,
Gani i Zimbaveu, a ameridka
kompanija "Cow and gate" u
Nigeriji, Sijera Leoneu, Keniji i
drugim afridkim zemljama. U
Nigeriji je kompanija "Nestle"
opskrbljivala svojim proizvodima
besplatno sve primalje i medicin-sk- e
sestre koje su imale vlastitu
djecu, da bi utjecale na svoje
pacijentkinje da predu na ishranu
dojendadi umjetnim umjesto
prirodnim majdinim mlijekom.
Tako su Svjetska zdravsavstvena
organizacija i UNICEF privremeno
izgubili bitku s modnim proizvo-dadima
"bebi" hrane, za koje je
odigledno profit mnogo vazniji
nego razvoj afridke i azijske djece.