000280 |
Previous | 8 of 11 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
--- r--'-- _. — -- -it rr-,$)"- '- - "Vi "~7ftT"t,i",T,"r f" ~ — јвг i- -. .s is" 'th'1 " ""' т џ—-- ,- .- -,.. ~ у — --;~ ~ %,--
'!?- ?— --- %-; у ж'' ''ЧЖчШ'" JTRV ~vrjr~ л~- - V j_ jj,,, ,.„W!,.j.,fi
г_1лч №
i
VRATJJA SJE ВАЈША JZ AMERIKE
U DOMOVINI NAKON
L Caporicama smo kod Trlja. Sveje pometeno i pripremljeno za svecani docek, cak i transparent na kojem pise "Dragi Toni,
dobro dosao kuci". Neke zene u crnom placu i otiru suze, jer
ocekuju brata kojega nisu nikada vijdele. Konacno stize Ante
Toni Guvo koji je 1912. godine, kao trinaestogodisnjak, otisao u
Ameriku trbuhom za kruhom.
Ova pustolovina pocinje UredniCkim
naredenjem (koje uvijek zvuci kao mol-b- a,
ali zapravo zna se sto je):
— Dolazi covjek iz Amerike poslije
osamdeset (80!) godina prvi put nazad u
rodni kraj. Ima preko devedeset (90) go-dina,
javi se Ivki Guvo na telefon, ona
je covjeku neki rod, ali nisam shvatio
bas precizno koji. Ona se javlja.
— A kako se dolaznik — povratnik zo-ve- ?
— Ante Toni Guvo.
Narucena cura
Brat Jure veli:
— Bija je u Ameriku stric Marko i na-ruci- ja je da mu posalju mladu curu iz
sela za ozenitse, da bude nasa. Toje on
pisa i porucija pokojnome ocu Jozi i ma-te- ri
Jeli. Onda su mu oni poslali jednu
curu, od rodbine, a poslali su iAntu. Da
bude koja korist od svega toga. Takoje
Ante posa i ostao. A eto, vratija se.
Broke iz Amerike
Zovem drugaricu Ivku, poslije nekog
vremena je dobivam i ona izjavljuje,
medu ostalim:
— Tocno u podne dolazi.
I, kako je red, kako je naredeno i do-govore- no,
idemo u subotu kroz suncano
jutro i preko "junacke Cetinske kraji-ne- ".
Nalazimo kucu Guvo bez problema
jer je pred njom razvucen transparent
s porukom i dobrodoslicom. Svijeta je
puno, ali se tesko snaci tko je tko i tko
je komu tko, a naroCito tko je tko povrat-nik- u
Toniju.
Ivka s kojom sa se cuo telefonom kaze:
On mi je od muza stric. Ivka Gojun veli:
— Meni je uljac. Jela Guvo izvjestava:
To mi je od muza stric.
Trpeza je postavljena, kolaci i slicne
radosti, okuplja se bliza, dalja i najda-lj- a
rodbina. Ocevidno je da se neki prvi
put upoznaju, ili vrlo rijetko se vidaju
i srecu. Koko§i srcano secu oko kuce i
kljucaju, prasci se u nedalekom svinjcu
zabavljaju za svoj racun.
A ja sam malo "zbunit", spasava me
barba Jure Guvo.
— Sto ste vi, barba Jure, coviku koji
danas sad, evo, svaki cas ima doci?
— A?
— Sto ste i Anti Guvi!!!?
— Brat.
— Kad ste ga zadnji put vidili?
— Nikada,
— Kako nikad?
— Ja sam mladi, ja sam roden 1906.
godine, a on je posa u Ameriku ka dite,
bija je najstariji brat, ja se njega ne si-ca- n.
Kako je Ivan primao Orden
Narodni heroj Ivan Guvo:
— Pokojni Stari nam je davao Ordene
narodnog heroja. I kad samje ubolo Or-denje
onda je Stari rekao: "Jedite, kad
nismo mogli na Sutjesci i Neretvi, sad
jedite, sve stoje na onom stolu to je za
vas. I u slast!"
— Je li vam pisa?
— Je! Pisa je i sliku posla i pakete,
poslin rata.
— Sto vam je posla?
— Koji put dolare, a posla je i brokve
poslin rata.
— Sta?
— Brokve. Kasetu brokava, cavala, ra-zumi- S,
brokava.
— Ma zasto brokava?
— Zato sto je proSa rat i racuna je da
je sve Шо u davla i da triba graditi, a
kako ceS bez brokava, imamo jo§ ka§etu
u kojoj su bili cavli.
— A vi, barba, Sto ste vi cinili cili zi-vo- t?
— Zemljoradnik, Loza i tako.
Okolo tree djeca, muvaju se stariji,
proslo je podne, sve je pometeno i pri
premljeno za svecani docek, neke zene
u crnom, stance zapravo placu i otiru
suze (sestre, saznajem) uzbudeno iSce-kuj- u brata kojega, naravno, nisu vidile
nikada.
s brokava dobio
— Barba Jure, koliko vas je bilo brace
i sestara?
— Ovako. Cetri brata i cetri sestre.
— Kojim redom, kako?
— Prvo Ante pa Mate, unda Luca, pa
unda Jure (to sam ja) pa Ivan pa
Anda, pa Ana.
— Koliko je potomaka od tolike fami-lij- e
— Prikovise.
Vrijeme se cijedi sporo, ali se cijedi
i davno je proslo podne. Bas odavno,
Povratnika jos nema.
Barba Jure misli da bih ja mogao ne-st- o
krivo promisliti pa insistira:
— On je meni pisa svake godine!
Onda pricam s Ivkama i Jelom, a onda
dolazi lijep jedan covjek kojega mi
predstavljaju kao brata, takoder. Vidim
da se covjekom lijepo moze razgovarati,
pa mu postavljam:
— Oprostite, rekla mi je moja gospo-daric- a,
a ona je Sinjkinja pa zna, da je
iz ove familije i jedan brat narodni he-roj.
umro?
— Koliko ja znam — nije
— Gdje je sada?
— Tu je.
— Upoznajte me, molim vas s njim.
— Vec smo se upoznali. Ja sam dotic-ni- .
Covjek je razgovorican, zaboravio
sam gledaU na sat i cekati brata po-vratnika.
Setao s njim oko kuce, gledao
odakle je uspio zbrisati u partizane, a
zatim i jedan mali dio njegove ratne i
predratne price. I poratne. Pripomenuo
je kada sam mu pricao o prethodnom
razgovoru s bratom Jurom:
— Nije ti to6no rekao. Nisu cetiri
sestre i cetiri brata, cetiri sestre i
petoro braca. Zvao se Jakov i umro je
kao dijete.
Onda mi je pricao dio svoje price o
predratnom radu u "Saponiji" u Osije-ku- ,
o odlasku u partizane, o Sutjesci i
Neretvi i kada je drzao za-sta- vu kad je pokojni Stari izvrsio smo-tr- u, jer barba Ivan je bio u I. Dalmatin-skoj- .
Zatim mi je pricao kako se penzio-nira- o
1958. godine u cinu pukovnika, pa
otputovao u SAD kao makinista na
brodu da brata i kako je to izgledalo
kada mu je pokojni Stari dao Orden na-rodnog
heroja i tako dalje, i dalje.
Jos uvijek cekamo druga povratnika,
a vec su cetiri sata popodne.
Korisno je utoliko sto se rodbina upo-znaj- e
medusobno.
I ja,
— Barba Ivane, mogu vas nesto pita-t- i,
a da mi odgovorite posteno?
— Nemojte ni pitati ako me tako
pitas! Zasto ne bi odgovorio posteno?
— Oprostite. Nisam nista mi-sli- o.
— Recite mi zaSto. Bruno Vuletic nije
narodni heroj. Po svakoj logici bi morao
biti zar ne?
— Bi, tako je. Sve se slazem.
Blizu pet sati i baS tad utrcavaj u djeca
u obu kombinaciju sobe, sobe od prima-nj- a
i konobe sa natpisima i cvijecem na
zidu i vicu:
— Evo, gaaaaaaaa!S
Najtin tvelv, jes!
Dakle, konacno i definitivno (nadamo
se svi zajedno dolazi auto sa bratom An-to- m, povratnikom, a vozi ga "brat Ivke
Gojin kojemu je prezime Klaric, a isao
je po povratnika u USA"). Starije zene
placu, djeca tree naokolo, neke zene ne
placu, a braca su srdacno uzbudena,
kao i sestre.
Povratnika se privodi u konobu —
Brat Jure kaSetom kou je od brata- - Tonija te sestre.
Iva,
Kad je
umro.
mu
bile
nego
1944. godini
vidi
tako
li
me
ruzno
dnevni boravak, poslije ljubljenja i svih
izraza radosti odu§evljenja.
Plac, obilate suze i grijenja i sve sto
ide uz to obavljeno je, ali nije pretje-ran-o
dugo trajalo. Onda je barba Tonija
privelo u vrh stola. Meni se neugodno
mijeSati, ali moram:
— Barba Ante, kad ste isli u Ameriku?
— Oooooooo!
— Koliko-st- e imali godina?
— Malo.
— Kolikoooooo!
— Najtin tvel, jes!
— Imali ste znaci dvanaest godina kad
ste isli u Ameriku?
— O, nouuu!
— Nego,
— Trinaest.
— Po koje ste godine rodeni?
— Aj dont nou. Odavno.
Shvatio sam da 'stari momak ne zeli
priznati koliko ima godina, ali da je
ipak roden 1899. godine. Otoje— 1986!
Momcilo POPADIC
IZRAEL — SAD
SPIJUNI NE POZNAJU
SAVEZE
JERUZALEM — izraelska vlada
demantirala je pisanje nekih americ-ki- h
listova da Izrael stalno spijunira
Sjedinjene Americke Drzave. U saop-cenj- u
izraelske vlade ponovljeno je
da Izrael ne spijunira "svog najblizeg
saveznika".
Demanti je uslijedio nekoliko dana
posto je analiticar americke pomor-sk- e
obavjestajne sluzbe Jonathan
Pollard, u vaSingtonskom sudu, pro-glase- n
krivim za spijunazu u korist
Izraela.
SR NJEMACKA
POCELO DEMONTIRANJE
NUKLEARKE
MUNCHEN — Regionalno mini-starstv- o
za ocuvanje covjekove oko-lic- e
Bavarske dalo je odobrenje za
demontiranje nuklearne elektrane u
Miederaichabachu, na jugu SR Nje-mack- e.
To je prvo u svijetu demonti-ranje
jedne nuklearke.
Centar za nuklearna istrazivanja u
Karlsruheu je jos 1980. godine zatra-zi- o
dozvolu za demontiranje elek-trane
koja je zatvorena Sest godina
ranije zbog serije tehnickih pro-blema
— poslije samo 18 dana rada
punim kapacitetom. (AFP)
ZAJAM ZA
ZAPOgLJAVANJE U BiH
POMOC NASIH
ISELJEJSTIKA
BEOGRAD (Tanjug) — Jugoslaven-sk- i
konzulat u Chicagu obavijestio je
Tanjug da je grupa na§ih iseljenika
u SAD na ime zajma za zaposljavanje
u Bosni i Hercegovini uplatila na ra-cun
"Jugobanke" 25 tisuca dolara.
Prema rijecima generalnog konzula
SFRJ u Chicagu Dahrudina Bijelica,
zajam su uplatile porodice ili poje-din- ci
gotovo iz svih krajeva nase zem-lj- e.
Po tisucu dolara uplatili su Petar
Gavrilovic iz Beograda, Veseljko Pav-lovi- c
iz Ljuboskog, Nada Mitrovic-Ca-pitani- ni
iz Doboja, Ilijas Rustemovic
iz Bugojna, Elijas Zenkoc iz Kzarca,
Mujo Marinovic, Zeko Dapcebic, Dec-hi- r
Vulic i Selim Ljuna svi iz Bara,
zatim Mihajlo Vasovski iz Tetova, Ra-divo- je
Todorovic iz Bijeljine, Zija
Lika iz Ulcinja i Hasan Aevdic iz Sa-rajev- a. Bilecanin Idro Ovcina izdvo-ji-o je i 500 dolara, a obitelj Alme i
Halida Ovcine rodom iz Bilece dvije
tisuce dolara.
Na poduzem spisku upisanih za za-jam
za zaposljavanje u Bosni i Herce-govini
nalaze se i Fazlija Cudic iz Ba-ra,
Cubic Becir iz Novog Mesta, Hu-sei- n
Novkinic iz Bosanskog Novog.
Aurel Dragoj Viola iz Vraca, Georg
Perinovic iz Osijeka, Boro Nedinic iz
Bosanskog Petrovca, Adem Vulic iz
Bara, Ljubisav Todosijevic iz KurSu-mlij- e
i Zeko Sadovic iz Bara. Oni su
izdvojili po 500 dolara. Zorica i Du-brav- ko Ledic i Mihajlo Jaros iz Mo-sta- ra pridruzili su se ovoj akciji i od-ludi- li
da 1000 dolara uplacuju u rata-m- a,
a Branka Miketin Markovic 1400
dolara. Dusan Jeftic i Rade Njegovan
iz Bosanskog Grahova pridruzili su
se, takoder akciji i uplatili po 200 do-lara.
KUBA
OSLOBODEN MONTERO
DUQUE
WASHINGTON — Kubanske vlasti
oslobdile su daljeg izdrzavanja kazne
jednog od dvojice posljednjih zatvo-renik- a
— predvodnika neuspjele in-vazi- je
na Zaljev svinja 1961. godine.
Kako javljaju agencije, pukovnik Ri-car- do
Montero Duque osloboden je
iz zatvora "Combinado del Este" pet
godina prije isteka kazne od 30 go-dina
zatvora na koju je osuden u ok-tob- ru
1961. godine, poslije neuspjelog
iskreavanja kubanskih placenika u
Zaljevu svinja. Montero Duque od-ma- h
je prebacen u americku vojnu
bazu Homestead na Floridi, gdje se
pridruzio rodbini koja zivi u SAD.
SAD: PROGRAM "RAT ZVEZDA"
SREDSTAVA
10 POSTO MANJE
WASHINGTON — Senatski potko-mite- t
americkog Kongresa za strate-gijsk- e
i nuklearne snage zahtijeva da
se za vi§e od 10 posto smanje sredstva
predvidena u vojnom budzetu za fi-nancir-anje
programa "rata zvijezda".
To je bilo prvo znacajno glasanje u
Kongresu o prijedlogu novog budzeta
za fiskalnu godinu koja pocinje 1. ok-tob- ra
Sto ga je podnio predsjednik
Reagan. (AP).
BRAZIL: RASPODJELA
BEZZEMLJASIMA
ORUZJE ZA OBRACUN
RIO DE JANEIRO — Brazilska fe-deral- na
policija zaplijenila je na sje-ver- u
zemlje, u oblasti "Papigin
kljun", veliku kolicinu oruzja, nami-jenjen- u
obra6unu izmedu zemljopo-sjednik- a
i seoske sirotinje.
U torn dijelu Brazila na 3000 kilo-metar- a
sjeverno od Rio de Janeira,
treba poceti raspodjela neobradene
zemlje seljacima — bezzemljaSima.
Object Description
| Rating | |
| Title | Nase Novine, August 28, 1986 |
| Language | sr; hr |
| Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
| Date | 1986-07-03 |
| Type | application/pdf |
| Format | text |
| Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
| Identifier | nanod2000302 |
Description
| Title | 000280 |
| OCR text | --- r--'-- _. — -- -it rr-,$)"- '- - "Vi "~7ftT"t,i",T,"r f" ~ — јвг i- -. .s is" 'th'1 " ""' т џ—-- ,- .- -,.. ~ у — --;~ ~ %,-- '!?- ?— --- %-; у ж'' ''ЧЖчШ'" JTRV ~vrjr~ л~- - V j_ jj,,, ,.„W!,.j.,fi г_1лч № i VRATJJA SJE ВАЈША JZ AMERIKE U DOMOVINI NAKON L Caporicama smo kod Trlja. Sveje pometeno i pripremljeno za svecani docek, cak i transparent na kojem pise "Dragi Toni, dobro dosao kuci". Neke zene u crnom placu i otiru suze, jer ocekuju brata kojega nisu nikada vijdele. Konacno stize Ante Toni Guvo koji je 1912. godine, kao trinaestogodisnjak, otisao u Ameriku trbuhom za kruhom. Ova pustolovina pocinje UredniCkim naredenjem (koje uvijek zvuci kao mol-b- a, ali zapravo zna se sto je): — Dolazi covjek iz Amerike poslije osamdeset (80!) godina prvi put nazad u rodni kraj. Ima preko devedeset (90) go-dina, javi se Ivki Guvo na telefon, ona je covjeku neki rod, ali nisam shvatio bas precizno koji. Ona se javlja. — A kako se dolaznik — povratnik zo-ve- ? — Ante Toni Guvo. Narucena cura Brat Jure veli: — Bija je u Ameriku stric Marko i na-ruci- ja je da mu posalju mladu curu iz sela za ozenitse, da bude nasa. Toje on pisa i porucija pokojnome ocu Jozi i ma-te- ri Jeli. Onda su mu oni poslali jednu curu, od rodbine, a poslali su iAntu. Da bude koja korist od svega toga. Takoje Ante posa i ostao. A eto, vratija se. Broke iz Amerike Zovem drugaricu Ivku, poslije nekog vremena je dobivam i ona izjavljuje, medu ostalim: — Tocno u podne dolazi. I, kako je red, kako je naredeno i do-govore- no, idemo u subotu kroz suncano jutro i preko "junacke Cetinske kraji-ne- ". Nalazimo kucu Guvo bez problema jer je pred njom razvucen transparent s porukom i dobrodoslicom. Svijeta je puno, ali se tesko snaci tko je tko i tko je komu tko, a naroCito tko je tko povrat-nik- u Toniju. Ivka s kojom sa se cuo telefonom kaze: On mi je od muza stric. Ivka Gojun veli: — Meni je uljac. Jela Guvo izvjestava: To mi je od muza stric. Trpeza je postavljena, kolaci i slicne radosti, okuplja se bliza, dalja i najda-lj- a rodbina. Ocevidno je da se neki prvi put upoznaju, ili vrlo rijetko se vidaju i srecu. Koko§i srcano secu oko kuce i kljucaju, prasci se u nedalekom svinjcu zabavljaju za svoj racun. A ja sam malo "zbunit", spasava me barba Jure Guvo. — Sto ste vi, barba Jure, coviku koji danas sad, evo, svaki cas ima doci? — A? — Sto ste i Anti Guvi!!!? — Brat. — Kad ste ga zadnji put vidili? — Nikada, — Kako nikad? — Ja sam mladi, ja sam roden 1906. godine, a on je posa u Ameriku ka dite, bija je najstariji brat, ja se njega ne si-ca- n. Kako je Ivan primao Orden Narodni heroj Ivan Guvo: — Pokojni Stari nam je davao Ordene narodnog heroja. I kad samje ubolo Or-denje onda je Stari rekao: "Jedite, kad nismo mogli na Sutjesci i Neretvi, sad jedite, sve stoje na onom stolu to je za vas. I u slast!" — Je li vam pisa? — Je! Pisa je i sliku posla i pakete, poslin rata. — Sto vam je posla? — Koji put dolare, a posla je i brokve poslin rata. — Sta? — Brokve. Kasetu brokava, cavala, ra-zumi- S, brokava. — Ma zasto brokava? — Zato sto je proSa rat i racuna je da je sve Шо u davla i da triba graditi, a kako ceS bez brokava, imamo jo§ ka§etu u kojoj su bili cavli. — A vi, barba, Sto ste vi cinili cili zi-vo- t? — Zemljoradnik, Loza i tako. Okolo tree djeca, muvaju se stariji, proslo je podne, sve je pometeno i pri premljeno za svecani docek, neke zene u crnom, stance zapravo placu i otiru suze (sestre, saznajem) uzbudeno iSce-kuj- u brata kojega, naravno, nisu vidile nikada. s brokava dobio — Barba Jure, koliko vas je bilo brace i sestara? — Ovako. Cetri brata i cetri sestre. — Kojim redom, kako? — Prvo Ante pa Mate, unda Luca, pa unda Jure (to sam ja) pa Ivan pa Anda, pa Ana. — Koliko je potomaka od tolike fami-lij- e — Prikovise. Vrijeme se cijedi sporo, ali se cijedi i davno je proslo podne. Bas odavno, Povratnika jos nema. Barba Jure misli da bih ja mogao ne-st- o krivo promisliti pa insistira: — On je meni pisa svake godine! Onda pricam s Ivkama i Jelom, a onda dolazi lijep jedan covjek kojega mi predstavljaju kao brata, takoder. Vidim da se covjekom lijepo moze razgovarati, pa mu postavljam: — Oprostite, rekla mi je moja gospo-daric- a, a ona je Sinjkinja pa zna, da je iz ove familije i jedan brat narodni he-roj. umro? — Koliko ja znam — nije — Gdje je sada? — Tu je. — Upoznajte me, molim vas s njim. — Vec smo se upoznali. Ja sam dotic-ni- . Covjek je razgovorican, zaboravio sam gledaU na sat i cekati brata po-vratnika. Setao s njim oko kuce, gledao odakle je uspio zbrisati u partizane, a zatim i jedan mali dio njegove ratne i predratne price. I poratne. Pripomenuo je kada sam mu pricao o prethodnom razgovoru s bratom Jurom: — Nije ti to6no rekao. Nisu cetiri sestre i cetiri brata, cetiri sestre i petoro braca. Zvao se Jakov i umro je kao dijete. Onda mi je pricao dio svoje price o predratnom radu u "Saponiji" u Osije-ku- , o odlasku u partizane, o Sutjesci i Neretvi i kada je drzao za-sta- vu kad je pokojni Stari izvrsio smo-tr- u, jer barba Ivan je bio u I. Dalmatin-skoj- . Zatim mi je pricao kako se penzio-nira- o 1958. godine u cinu pukovnika, pa otputovao u SAD kao makinista na brodu da brata i kako je to izgledalo kada mu je pokojni Stari dao Orden na-rodnog heroja i tako dalje, i dalje. Jos uvijek cekamo druga povratnika, a vec su cetiri sata popodne. Korisno je utoliko sto se rodbina upo-znaj- e medusobno. I ja, — Barba Ivane, mogu vas nesto pita-t- i, a da mi odgovorite posteno? — Nemojte ni pitati ako me tako pitas! Zasto ne bi odgovorio posteno? — Oprostite. Nisam nista mi-sli- o. — Recite mi zaSto. Bruno Vuletic nije narodni heroj. Po svakoj logici bi morao biti zar ne? — Bi, tako je. Sve se slazem. Blizu pet sati i baS tad utrcavaj u djeca u obu kombinaciju sobe, sobe od prima-nj- a i konobe sa natpisima i cvijecem na zidu i vicu: — Evo, gaaaaaaaa!S Najtin tvelv, jes! Dakle, konacno i definitivno (nadamo se svi zajedno dolazi auto sa bratom An-to- m, povratnikom, a vozi ga "brat Ivke Gojin kojemu je prezime Klaric, a isao je po povratnika u USA"). Starije zene placu, djeca tree naokolo, neke zene ne placu, a braca su srdacno uzbudena, kao i sestre. Povratnika se privodi u konobu — Brat Jure kaSetom kou je od brata- - Tonija te sestre. Iva, Kad je umro. mu bile nego 1944. godini vidi tako li me ruzno dnevni boravak, poslije ljubljenja i svih izraza radosti odu§evljenja. Plac, obilate suze i grijenja i sve sto ide uz to obavljeno je, ali nije pretje-ran-o dugo trajalo. Onda je barba Tonija privelo u vrh stola. Meni se neugodno mijeSati, ali moram: — Barba Ante, kad ste isli u Ameriku? — Oooooooo! — Koliko-st- e imali godina? — Malo. — Kolikoooooo! — Najtin tvel, jes! — Imali ste znaci dvanaest godina kad ste isli u Ameriku? — O, nouuu! — Nego, — Trinaest. — Po koje ste godine rodeni? — Aj dont nou. Odavno. Shvatio sam da 'stari momak ne zeli priznati koliko ima godina, ali da je ipak roden 1899. godine. Otoje— 1986! Momcilo POPADIC IZRAEL — SAD SPIJUNI NE POZNAJU SAVEZE JERUZALEM — izraelska vlada demantirala je pisanje nekih americ-ki- h listova da Izrael stalno spijunira Sjedinjene Americke Drzave. U saop-cenj- u izraelske vlade ponovljeno je da Izrael ne spijunira "svog najblizeg saveznika". Demanti je uslijedio nekoliko dana posto je analiticar americke pomor-sk- e obavjestajne sluzbe Jonathan Pollard, u vaSingtonskom sudu, pro-glase- n krivim za spijunazu u korist Izraela. SR NJEMACKA POCELO DEMONTIRANJE NUKLEARKE MUNCHEN — Regionalno mini-starstv- o za ocuvanje covjekove oko-lic- e Bavarske dalo je odobrenje za demontiranje nuklearne elektrane u Miederaichabachu, na jugu SR Nje-mack- e. To je prvo u svijetu demonti-ranje jedne nuklearke. Centar za nuklearna istrazivanja u Karlsruheu je jos 1980. godine zatra-zi- o dozvolu za demontiranje elek-trane koja je zatvorena Sest godina ranije zbog serije tehnickih pro-blema — poslije samo 18 dana rada punim kapacitetom. (AFP) ZAJAM ZA ZAPOgLJAVANJE U BiH POMOC NASIH ISELJEJSTIKA BEOGRAD (Tanjug) — Jugoslaven-sk- i konzulat u Chicagu obavijestio je Tanjug da je grupa na§ih iseljenika u SAD na ime zajma za zaposljavanje u Bosni i Hercegovini uplatila na ra-cun "Jugobanke" 25 tisuca dolara. Prema rijecima generalnog konzula SFRJ u Chicagu Dahrudina Bijelica, zajam su uplatile porodice ili poje-din- ci gotovo iz svih krajeva nase zem-lj- e. Po tisucu dolara uplatili su Petar Gavrilovic iz Beograda, Veseljko Pav-lovi- c iz Ljuboskog, Nada Mitrovic-Ca-pitani- ni iz Doboja, Ilijas Rustemovic iz Bugojna, Elijas Zenkoc iz Kzarca, Mujo Marinovic, Zeko Dapcebic, Dec-hi- r Vulic i Selim Ljuna svi iz Bara, zatim Mihajlo Vasovski iz Tetova, Ra-divo- je Todorovic iz Bijeljine, Zija Lika iz Ulcinja i Hasan Aevdic iz Sa-rajev- a. Bilecanin Idro Ovcina izdvo-ji-o je i 500 dolara, a obitelj Alme i Halida Ovcine rodom iz Bilece dvije tisuce dolara. Na poduzem spisku upisanih za za-jam za zaposljavanje u Bosni i Herce-govini nalaze se i Fazlija Cudic iz Ba-ra, Cubic Becir iz Novog Mesta, Hu-sei- n Novkinic iz Bosanskog Novog. Aurel Dragoj Viola iz Vraca, Georg Perinovic iz Osijeka, Boro Nedinic iz Bosanskog Petrovca, Adem Vulic iz Bara, Ljubisav Todosijevic iz KurSu-mlij- e i Zeko Sadovic iz Bara. Oni su izdvojili po 500 dolara. Zorica i Du-brav- ko Ledic i Mihajlo Jaros iz Mo-sta- ra pridruzili su se ovoj akciji i od-ludi- li da 1000 dolara uplacuju u rata-m- a, a Branka Miketin Markovic 1400 dolara. Dusan Jeftic i Rade Njegovan iz Bosanskog Grahova pridruzili su se, takoder akciji i uplatili po 200 do-lara. KUBA OSLOBODEN MONTERO DUQUE WASHINGTON — Kubanske vlasti oslobdile su daljeg izdrzavanja kazne jednog od dvojice posljednjih zatvo-renik- a — predvodnika neuspjele in-vazi- je na Zaljev svinja 1961. godine. Kako javljaju agencije, pukovnik Ri-car- do Montero Duque osloboden je iz zatvora "Combinado del Este" pet godina prije isteka kazne od 30 go-dina zatvora na koju je osuden u ok-tob- ru 1961. godine, poslije neuspjelog iskreavanja kubanskih placenika u Zaljevu svinja. Montero Duque od-ma- h je prebacen u americku vojnu bazu Homestead na Floridi, gdje se pridruzio rodbini koja zivi u SAD. SAD: PROGRAM "RAT ZVEZDA" SREDSTAVA 10 POSTO MANJE WASHINGTON — Senatski potko-mite- t americkog Kongresa za strate-gijsk- e i nuklearne snage zahtijeva da se za vi§e od 10 posto smanje sredstva predvidena u vojnom budzetu za fi-nancir-anje programa "rata zvijezda". To je bilo prvo znacajno glasanje u Kongresu o prijedlogu novog budzeta za fiskalnu godinu koja pocinje 1. ok-tob- ra Sto ga je podnio predsjednik Reagan. (AP). BRAZIL: RASPODJELA BEZZEMLJASIMA ORUZJE ZA OBRACUN RIO DE JANEIRO — Brazilska fe-deral- na policija zaplijenila je na sje-ver- u zemlje, u oblasti "Papigin kljun", veliku kolicinu oruzja, nami-jenjen- u obra6unu izmedu zemljopo-sjednik- a i seoske sirotinje. U torn dijelu Brazila na 3000 kilo-metar- a sjeverno od Rio de Janeira, treba poceti raspodjela neobradene zemlje seljacima — bezzemljaSima. |
Tags
Comments
Post a Comment for 000280
