000369 |
Previous | 6 of 12 | Next |
|
small (250x250 max)
medium (500x500 max)
Large
Extra Large
large ( > 500x500)
Full Resolution
|
This page
All
|
[lTрUnJјM1':.)4ШH'4rtrt:SЖln'rf Л№ OTфVlMSl.AI.Vrf W iiin.JiiMIV'r МЛ iVI'MW4Ltai.niirMri.UIJUiRrjwiAMi№h.l!'t1 . jwi.uwrfljmlfiiiri lonili,,. .1— wj4..J4 i'xsisjusm--,! x wm vs . n,.~,i 4i„ и.ј., ... ... i.%,..lul ILfK-4-- , F л Sc'VIH" ,.f --- M - . " - --f ; тг' .-..- -., -- u ц , nfe I St.' " Uf. . . I. ll4¥-- f ,.J-,fV-' IVt4j " s№s _e,is "" TV' 1 " ' i, 5' -- .11 J&&?1 n sfe 1 nastavak politickog putopisa: london V№', 4 Art j V Г _ m Pojavu knjige "Ministar i pokolj" Ni-kola- ja Tolstoja, kao sto smo vidjeli do-cek- ali su i ustase i cetnici sa velikom pompom. Nije ni cudo jer ono sto tvrdi autor ide na ruku emigrantskoj propagandi koja vec desetljecima po svijetu brblja o partizanskoj surovosti i saveznickoj izdaji. Suocena s nepobitnim dokazima o represalijama nad neduznim stanov-nistvo- m, bezbrojnim ratnim zlocinima, nevidjenom teroru i progonima, nasa neprijateljska emigracija koja je izravni i "legitimni" nastavljac politike krvave izdaje iz drugog svjetskog rata, uspjela je smisliti samo jedan odgovor "dobro, mozda smo bili surovi, ali partizani nisu bili nista bolji". Takav lazni alibi u koji nije vjerovala svjetska, a jos manje nasa javnost, tre-ba- o je "pokriti" krivce za nevidjenu kr-vav- u dramu koji su se, kasnije u emigra-cij- i zeljeli prikazivati kao okorjeli borci za demokraciju. Tolstojeva knjiga "Ministar i pokolj", koja se ipak najvise bavi odnosima na britanskoj ratnoj politickoj sceni po-sta- la je bestseler neprijateljske emigra-cij- e upravo zato sto se u njoj tvrdi da su saveznici bez razloga u posljednjim danima rata prepustili na milost i nemi-lo- st Titovima partizanima stotine tisuca kozaka, ustasa i cetnika. Umjesto i da se ove "izbjeglice" stave pod zastitu i okrilje britanskih snaga, izrucene su ko-munisti-ma koji su s njima, tvrdi Tolstoj, bezdusno obracunali. Tako se bjezalo od kazne I ustase i cetnici dozivjeli su pojavu ove knjige, koja upravo izaziva burne polemike u samoj Velikoj Britaniji, kao potvrdu svoje tragiCne sudbine i poraza koji se ne moze pripisati vojnoj inferior-nos- ti vec izdaji zapadnjaka. Zato ne treba ni cuditi sto je autor, predstavlja-juc- i knjigu, dozivio prave slavopojke u ustaskom i cetnickom tisku od Austra-lij- e pa do Kanade. Dogadjaji u Bleiburgu (Plibergu) zao-kuplj- ali su odavno paznju nasih histori-баг-а i vojnih srufcnjaka. To je razumljivo ako se zna da je na nasim prostorima rat trajao nekoliko dana dulje nego u ostatku Evrope. Hitlerove soldateske polozile su oruzje 9. maja a kod nas je' tek 15. maja KostaNadj mogao'Marsalu Titu odaslati onaj vec cuveni telegram o zavrsetku vojnih operacija. U torn intervalu od sest dana zbio se zavrsni dio jugoslavenske ratne drame, Odbijajuci kapitulaciju i predaju, usta-sk- e, domobranske i cetnicke snage, Z-ajedno sa jedinicama njemafckih oruza-ni- h snaga, nastavile su proboj prema sjeveru, vodeci borbe sa partizanskim armijama, nadajuci se proboju prema saveznickim jedinicama. Nastojali su, naime izbjeci zarobljavanje od oslobo-dilack- e Jugoslavenske armije, jer se u tim kolonama nalazilo mnogo onih koji su u toku cetverogodisnjeg rata bili od-govo- rni za zvjerstva diljem Jugoslavije. Sasvim opravdano, vjerovali su da ih zasluzena kazna nece mimoici. Preda-jo- m u ruke saveznika, mislili su, nikada nece u situaciju da za svoja nedjela od-govara- ju. Jer, zna se, tko od zapadnjaka zapravo zna sto se uistinu dogadjalo na ovim prostorima? Jugoslavenske armije medjutim ima-l- e su stirktno naredjenje: o&stitizemlju od posljednjih ostataka neprijateljskih jedinica i dakako, privesti pravdi sve one koji su okrvavili ruke u izdajnickoj borbi na strani okupatora. U bijegu na Zapad dakako, bilo je i opasnih i ozbilj-ni- h borbi, tako da je u posljednjim da-nima rata, izbaceno iz stroja vise tisuca partizanskih boraca. Dakle, nije bilo ni rije6i o tome, da su se ustase i Cetnici na vrijeme, nakon zavrsetka ratnih ope-racija predali, njihov otpor i borba na-stavlje- ni su i u iducih nekoliko dana. Vise od tisucu partizana to je platilo zi-voto- m. Istina o tim zbivanjiam vec je odavno poznata nasoj javnosti. Neposredni sudionici tih zbivanja uglavnom su vec odavno rekli sto su imali o tim danima. General Kosta Nadj vracao se ovoj temi u nekoliko svojih knjiga, a Milan Basta politicki komesar 51. vojvodjanske divizije, covjek koji je s ustasama vodio pregovore o predaji, takodjer je pribiljezio svoje uspomene. Brojni dokumenti, sjecanja i izjave na-dopunj- uju sliku o svemu sto se tih dana dogadjalo. Malo toga ostalo je nepo-znat- o za povijest. Pa i neprijateljski ko-manda-nti odavno su u emigrantskim li-stici-ma iznijeli svoje verzije ovih doga-djaj- a. No, optuzbe koje danas iznosi Ni-kol- aj Tolstoj, ponekad su zesce nego sto su ih uspjevali smisliti ustaski i cetnicki svjedoci. Nije onda cudo da je njegov rad u tim krugovima docekan s odusev-ljenje- m. Rasprava u Britaniji Sasvim je, medjutim drugacije u Ve-likoj Britaniji. Tamo je vec nekoliko tjedana u toku velika novinska rasprava Tolstoya sa svojim kriticarima, a nova politicka afera proslog je tjedna upravo u vezi s ovom knjigom, uzbudjivala britanske konzervativce. U prvom broju lista mladih konzerva-tivac- a "New Agenda" dvdesetogodisnji glavni urednik Harry Phibbs, objavio je intervju s Niklajem Tolstoyem u ko-je- m je ovaj iznio svoje vec poznate optu-zbe na racun Harolda Macmillana i nje-gov- e uloge u posljednjim ratnim dani-ma. Prema misljenju Phibbsa, Tol--S stoyevi argumenti dovoljno su uvjerlji-vi- . No, tako nije mislio rukovodstvo to-rijeva-ca, pa je Norman Tebbit, njihov predsjednik, odlucio smijeniti glavnog urednika i narediti unistenje svih 2000 primjeraka casopisa. Phibbs dakako nije odusevljen takvom odlukom, naj-avi- o je pokretanje vlastitog nezavisnog lista i daljnju borbu unutar stranke. Glavni prigovori casopisu "New Agen-di- " mogu se svesti na to da je Harold Macmillan (u Britaniji, pozvan i Super-mac- ) grubo oklevetan i u Tolstoyevoj knjizi, a sada i u spornom casopisu. Tolstoy, naime, tvrdi (pise britanska stampa koja pomno prati cijeli slucaj) ono sto i ponavlja u nekoliko posljed-njih svojih radova, ali se tek sada pojav-ljuj- e a prvim novinskim stranicama, da je Harold Macmillan neovlasteno i bez konzultacija u kratkom posjetu frontu u Austriji olako donio odluku da se 40.000 kozaka, koji su vec bili u rukama britanske armije, vrati u Sovjetski Sa-ve- z i preda "na milost i nemilost" Crve-n- oj armiji. Problem je utoliko slozeniji sto se u kozackoj grupi nalazilo i neko-liko tisuca osoba koje nisu bile sovjet-ski drzavljani. Na "dusu" Supermacu stavlja se i od-luk- a da britanske trupe ne preuzimaju pod svoje okrilje ustase i cetnike koji su se nalazili u zavrsnim operacijama protiv Titovih partizana povlaceci se iz Jugoslavije. Zbog toga je, navodno, stradao nepotrebno veliki broj ustasa, cetnika, ali i gradjanskih lica. Prema Tolstoyu, u nedelju navecer odko 22 sata, 13. maja 1945. godine, da-kle cetiri dana nakon kapitulacije naci-stick- e Njemacke, Harold Macmillan sletio je u Klagenfurtu (Celovcu) u prat-nj- i nekoliko oficira kako bi posjetio Peti korpus kojim je zapovjedao general Charles Keightley. Vec u ponoc avion se vratio u Italiju. U ta dva sata boravka na fronti buduci britanski premijer iz-d- ao je naredbe bez ovlastenja i suprotne dotadasnjim politickim odlukama. To je rezultiralo, tvrdi Tolstoy, prisilnom deportacijom a kasnije i likvidacijom 40.000 kozaka. Ovaj historicar tvrdi da Ustase, domobrani i cetnici pred Bieiburgom ne postoji sumnja u Macmillanovu od-govorn-ost i to dokazuje u svoje posljed-nj- e tri knjige, a najopsirnije u najnovijoj "Ministar i pokolj" S Tolstojem se, medjutim, ne slazu mnogi evropski istrazivaci i historicari, a od engleskih najburnije je reagirao Robert Knight koji je ove tvrdnje de-mantir- ao u prikazu Timesovom literar-no- m dodatku. Otada, vec nekoliko tje-dana traje njihova medjusobna polemi-ka-. Nazivajuci Macmillanove poteze "rat-nim kriminalom" Tolstoy je navukao na sebe bijes ne samo britansog politickog establishmenta vec i nezadovoljstvo ozbiljnih historicara koji dokazuju da u tako kratkom roku od dva sasta koliko se Macmillan zadrzao u Asutriji nije bilo moguce donijeti tako vazne odluke. Ako je i sugerirao rjesenje problema koji je za britansku vojsku bio nepre-mosti- v (po njihovim izvjestajima u jed-no- m trenutku kod Bleiburga se naslo oko 60.000 izbjeglica) to jos uvijek ne znaci, isticu historicari, da se Macmillan povinovao nekom sovjetskom zahtjevu ili ultimatumu. Naime, u arhivama i na-kon vrlo temeljitog pregleda nigdje se ne moze naci bilo kakav slican sovjetski zahtjev. Prema svjedocenju generala Keigh-tley- a, zapovjednika Petog korpusa, po-stoj- ao je samo zahtjev sovjetske armije ;: pmrffiQNftftE WOELP;SCENE ,. Branko Mikulic, elected President of the Federal Executive Council of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia at a session of the federal parlia-ment, was born on June 10, 1928, in the town of Gornji Vakuf (Bosnia and Herzegovina). Croatian by nationality, he com-pleted his studies at the Higher School of Econom-ics in Zagreb. Active in the national liberation fight since 1943, Branko Mikulic joined the League of Communists of Yugo-slavia in 1945. After the war, Branko швжммЈвким1К1ШГ,џшттж v,v ,5Р- - ШШШКВ&Е&МШШКШШШШШ da joj se izruce vodje kozaka, kao ratni zlocinci, ali ne i cjelokupan sastav kozac-ki- h odreda. Prema tome, ako je i donio slicnu odluku, tvrde britanski historica-ri, Macmillan je postupio pragmaticno trazeci rjesenje za vrlo slozenu situaciju kad medju desetinama tisuca kozaka nije bilo moguce traziti samo njihove vodje. Nema, prema tome nikakve osnove vjerovati da je Macmillan dosao u Austriju s namjerom da provede neki sovjetski zahtjev. Upitan na lieu mjesta sto da se radi sa tolikim izbjegiicama, mozda je predlozio jedino moguce rje-senje. Britanski istrazivac Alastair Home, priprema novu politidku biograflju Ha-rolda Macmillana. Da bi korektno oba-vi-o posao razgovarao je sa brojnim svje-docim- a ovih zbivanja i konzultirao sve dostupne dokumente. Obavezao se da biografija nece biti objavljena prije Macmillanove smrti, pa logicno nije ulazio ni u ovu najnoviju polemiku. Ipak oglasio se samo s jednom ocjenom imajuci u vidu sve sto je saznao, izjavio je da kvalifikacija "ratni kriminal" koja se sada pripisuje Haroldu Macmillanu predstavlja uvredljivu klevetu. Dakle, taj (istrazivac skida svaku od-govorn-ost sa nekadasnjeg britanskog premijera za zbivanja u Austriji neko-liko dana nakon sluzbenog zavrsetka rata. (Nastavak u iducem broju) BRANKO MIKULIC Mikulic held various posts in the socio-politic- al organizations and admin-istrative bodies of Bosnia and Herzegovina. He was elected chairman of the people's committee in Bugojno, secretary of the district committees of the League of Communists in the cities of Bugojno, Jajce, Livno, Zenica, and president of the parliament of Bosnia and Herzegovina. From 1964 to 1967, Branko Mikulic was Secretary of the Central Committee of the League of Communists of Bosnia and Herzegovina and later, secretary of the Executive Committee of the Central Committee of the republic's League of Communists. In 1967 he was President of the Executive Council of the republic's parliament. From 1969 to 1978, Branko Mikulic held the post of president of the Central Committee of the Communist League of Bosnia and Herzegovina and, by virtue of his posi-tion, was a member of the Presidium of the Central Committee of the LCY. At the 11th LCY Congress (1978) he was reelected member of the Presidium of the LCY Central Com-mittee and then elected its President for the term of one year. In 1982 Branko Mikulic was elected President of the Presidium of Bosnia and Herzegovina and in 1984 — member of the Presidium of the S.F.R.Y. At the 13th Congress of the LCY (1986), Branko Mikulic was elected to the LCY Central Committee. Branko Mikulic holds a number of high govern-ment distinctions.
Object Description
Rating | |
Title | Nase Novine, October 23, 1986 |
Language | sr; hr |
Subject | Yugoslavia -- Newspapers; Newspapers -- Yugoslavia; Yugoslavian Canadians Newspapers |
Date | 1986-09-11 |
Type | application/pdf |
Format | text |
Rights | Licenced under section 77(1) of the Copyright Act. For detailed information visit: http://www.connectingcanadians.org/en/content/copyright |
Identifier | nanod2000310 |
Description
Title | 000369 |
OCR text | [lTрUnJјM1':.)4ШH'4rtrt:SЖln'rf Л№ OTфVlMSl.AI.Vrf W iiin.JiiMIV'r МЛ iVI'MW4Ltai.niirMri.UIJUiRrjwiAMi№h.l!'t1 . jwi.uwrfljmlfiiiri lonili,,. .1— wj4..J4 i'xsisjusm--,! x wm vs . n,.~,i 4i„ и.ј., ... ... i.%,..lul ILfK-4-- , F л Sc'VIH" ,.f --- M - . " - --f ; тг' .-..- -., -- u ц , nfe I St.' " Uf. . . I. ll4¥-- f ,.J-,fV-' IVt4j " s№s _e,is "" TV' 1 " ' i, 5' -- .11 J&&?1 n sfe 1 nastavak politickog putopisa: london V№', 4 Art j V Г _ m Pojavu knjige "Ministar i pokolj" Ni-kola- ja Tolstoja, kao sto smo vidjeli do-cek- ali su i ustase i cetnici sa velikom pompom. Nije ni cudo jer ono sto tvrdi autor ide na ruku emigrantskoj propagandi koja vec desetljecima po svijetu brblja o partizanskoj surovosti i saveznickoj izdaji. Suocena s nepobitnim dokazima o represalijama nad neduznim stanov-nistvo- m, bezbrojnim ratnim zlocinima, nevidjenom teroru i progonima, nasa neprijateljska emigracija koja je izravni i "legitimni" nastavljac politike krvave izdaje iz drugog svjetskog rata, uspjela je smisliti samo jedan odgovor "dobro, mozda smo bili surovi, ali partizani nisu bili nista bolji". Takav lazni alibi u koji nije vjerovala svjetska, a jos manje nasa javnost, tre-ba- o je "pokriti" krivce za nevidjenu kr-vav- u dramu koji su se, kasnije u emigra-cij- i zeljeli prikazivati kao okorjeli borci za demokraciju. Tolstojeva knjiga "Ministar i pokolj", koja se ipak najvise bavi odnosima na britanskoj ratnoj politickoj sceni po-sta- la je bestseler neprijateljske emigra-cij- e upravo zato sto se u njoj tvrdi da su saveznici bez razloga u posljednjim danima rata prepustili na milost i nemi-lo- st Titovima partizanima stotine tisuca kozaka, ustasa i cetnika. Umjesto i da se ove "izbjeglice" stave pod zastitu i okrilje britanskih snaga, izrucene su ko-munisti-ma koji su s njima, tvrdi Tolstoj, bezdusno obracunali. Tako se bjezalo od kazne I ustase i cetnici dozivjeli su pojavu ove knjige, koja upravo izaziva burne polemike u samoj Velikoj Britaniji, kao potvrdu svoje tragiCne sudbine i poraza koji se ne moze pripisati vojnoj inferior-nos- ti vec izdaji zapadnjaka. Zato ne treba ni cuditi sto je autor, predstavlja-juc- i knjigu, dozivio prave slavopojke u ustaskom i cetnickom tisku od Austra-lij- e pa do Kanade. Dogadjaji u Bleiburgu (Plibergu) zao-kuplj- ali su odavno paznju nasih histori-баг-а i vojnih srufcnjaka. To je razumljivo ako se zna da je na nasim prostorima rat trajao nekoliko dana dulje nego u ostatku Evrope. Hitlerove soldateske polozile su oruzje 9. maja a kod nas je' tek 15. maja KostaNadj mogao'Marsalu Titu odaslati onaj vec cuveni telegram o zavrsetku vojnih operacija. U torn intervalu od sest dana zbio se zavrsni dio jugoslavenske ratne drame, Odbijajuci kapitulaciju i predaju, usta-sk- e, domobranske i cetnicke snage, Z-ajedno sa jedinicama njemafckih oruza-ni- h snaga, nastavile su proboj prema sjeveru, vodeci borbe sa partizanskim armijama, nadajuci se proboju prema saveznickim jedinicama. Nastojali su, naime izbjeci zarobljavanje od oslobo-dilack- e Jugoslavenske armije, jer se u tim kolonama nalazilo mnogo onih koji su u toku cetverogodisnjeg rata bili od-govo- rni za zvjerstva diljem Jugoslavije. Sasvim opravdano, vjerovali su da ih zasluzena kazna nece mimoici. Preda-jo- m u ruke saveznika, mislili su, nikada nece u situaciju da za svoja nedjela od-govara- ju. Jer, zna se, tko od zapadnjaka zapravo zna sto se uistinu dogadjalo na ovim prostorima? Jugoslavenske armije medjutim ima-l- e su stirktno naredjenje: o&stitizemlju od posljednjih ostataka neprijateljskih jedinica i dakako, privesti pravdi sve one koji su okrvavili ruke u izdajnickoj borbi na strani okupatora. U bijegu na Zapad dakako, bilo je i opasnih i ozbilj-ni- h borbi, tako da je u posljednjim da-nima rata, izbaceno iz stroja vise tisuca partizanskih boraca. Dakle, nije bilo ni rije6i o tome, da su se ustase i Cetnici na vrijeme, nakon zavrsetka ratnih ope-racija predali, njihov otpor i borba na-stavlje- ni su i u iducih nekoliko dana. Vise od tisucu partizana to je platilo zi-voto- m. Istina o tim zbivanjiam vec je odavno poznata nasoj javnosti. Neposredni sudionici tih zbivanja uglavnom su vec odavno rekli sto su imali o tim danima. General Kosta Nadj vracao se ovoj temi u nekoliko svojih knjiga, a Milan Basta politicki komesar 51. vojvodjanske divizije, covjek koji je s ustasama vodio pregovore o predaji, takodjer je pribiljezio svoje uspomene. Brojni dokumenti, sjecanja i izjave na-dopunj- uju sliku o svemu sto se tih dana dogadjalo. Malo toga ostalo je nepo-znat- o za povijest. Pa i neprijateljski ko-manda-nti odavno su u emigrantskim li-stici-ma iznijeli svoje verzije ovih doga-djaj- a. No, optuzbe koje danas iznosi Ni-kol- aj Tolstoj, ponekad su zesce nego sto su ih uspjevali smisliti ustaski i cetnicki svjedoci. Nije onda cudo da je njegov rad u tim krugovima docekan s odusev-ljenje- m. Rasprava u Britaniji Sasvim je, medjutim drugacije u Ve-likoj Britaniji. Tamo je vec nekoliko tjedana u toku velika novinska rasprava Tolstoya sa svojim kriticarima, a nova politicka afera proslog je tjedna upravo u vezi s ovom knjigom, uzbudjivala britanske konzervativce. U prvom broju lista mladih konzerva-tivac- a "New Agenda" dvdesetogodisnji glavni urednik Harry Phibbs, objavio je intervju s Niklajem Tolstoyem u ko-je- m je ovaj iznio svoje vec poznate optu-zbe na racun Harolda Macmillana i nje-gov- e uloge u posljednjim ratnim dani-ma. Prema misljenju Phibbsa, Tol--S stoyevi argumenti dovoljno su uvjerlji-vi- . No, tako nije mislio rukovodstvo to-rijeva-ca, pa je Norman Tebbit, njihov predsjednik, odlucio smijeniti glavnog urednika i narediti unistenje svih 2000 primjeraka casopisa. Phibbs dakako nije odusevljen takvom odlukom, naj-avi- o je pokretanje vlastitog nezavisnog lista i daljnju borbu unutar stranke. Glavni prigovori casopisu "New Agen-di- " mogu se svesti na to da je Harold Macmillan (u Britaniji, pozvan i Super-mac- ) grubo oklevetan i u Tolstoyevoj knjizi, a sada i u spornom casopisu. Tolstoy, naime, tvrdi (pise britanska stampa koja pomno prati cijeli slucaj) ono sto i ponavlja u nekoliko posljed-njih svojih radova, ali se tek sada pojav-ljuj- e a prvim novinskim stranicama, da je Harold Macmillan neovlasteno i bez konzultacija u kratkom posjetu frontu u Austriji olako donio odluku da se 40.000 kozaka, koji su vec bili u rukama britanske armije, vrati u Sovjetski Sa-ve- z i preda "na milost i nemilost" Crve-n- oj armiji. Problem je utoliko slozeniji sto se u kozackoj grupi nalazilo i neko-liko tisuca osoba koje nisu bile sovjet-ski drzavljani. Na "dusu" Supermacu stavlja se i od-luk- a da britanske trupe ne preuzimaju pod svoje okrilje ustase i cetnike koji su se nalazili u zavrsnim operacijama protiv Titovih partizana povlaceci se iz Jugoslavije. Zbog toga je, navodno, stradao nepotrebno veliki broj ustasa, cetnika, ali i gradjanskih lica. Prema Tolstoyu, u nedelju navecer odko 22 sata, 13. maja 1945. godine, da-kle cetiri dana nakon kapitulacije naci-stick- e Njemacke, Harold Macmillan sletio je u Klagenfurtu (Celovcu) u prat-nj- i nekoliko oficira kako bi posjetio Peti korpus kojim je zapovjedao general Charles Keightley. Vec u ponoc avion se vratio u Italiju. U ta dva sata boravka na fronti buduci britanski premijer iz-d- ao je naredbe bez ovlastenja i suprotne dotadasnjim politickim odlukama. To je rezultiralo, tvrdi Tolstoy, prisilnom deportacijom a kasnije i likvidacijom 40.000 kozaka. Ovaj historicar tvrdi da Ustase, domobrani i cetnici pred Bieiburgom ne postoji sumnja u Macmillanovu od-govorn-ost i to dokazuje u svoje posljed-nj- e tri knjige, a najopsirnije u najnovijoj "Ministar i pokolj" S Tolstojem se, medjutim, ne slazu mnogi evropski istrazivaci i historicari, a od engleskih najburnije je reagirao Robert Knight koji je ove tvrdnje de-mantir- ao u prikazu Timesovom literar-no- m dodatku. Otada, vec nekoliko tje-dana traje njihova medjusobna polemi-ka-. Nazivajuci Macmillanove poteze "rat-nim kriminalom" Tolstoy je navukao na sebe bijes ne samo britansog politickog establishmenta vec i nezadovoljstvo ozbiljnih historicara koji dokazuju da u tako kratkom roku od dva sasta koliko se Macmillan zadrzao u Asutriji nije bilo moguce donijeti tako vazne odluke. Ako je i sugerirao rjesenje problema koji je za britansku vojsku bio nepre-mosti- v (po njihovim izvjestajima u jed-no- m trenutku kod Bleiburga se naslo oko 60.000 izbjeglica) to jos uvijek ne znaci, isticu historicari, da se Macmillan povinovao nekom sovjetskom zahtjevu ili ultimatumu. Naime, u arhivama i na-kon vrlo temeljitog pregleda nigdje se ne moze naci bilo kakav slican sovjetski zahtjev. Prema svjedocenju generala Keigh-tley- a, zapovjednika Petog korpusa, po-stoj- ao je samo zahtjev sovjetske armije ;: pmrffiQNftftE WOELP;SCENE ,. Branko Mikulic, elected President of the Federal Executive Council of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia at a session of the federal parlia-ment, was born on June 10, 1928, in the town of Gornji Vakuf (Bosnia and Herzegovina). Croatian by nationality, he com-pleted his studies at the Higher School of Econom-ics in Zagreb. Active in the national liberation fight since 1943, Branko Mikulic joined the League of Communists of Yugo-slavia in 1945. After the war, Branko швжммЈвким1К1ШГ,џшттж v,v ,5Р- - ШШШКВ&Е&МШШКШШШШШ da joj se izruce vodje kozaka, kao ratni zlocinci, ali ne i cjelokupan sastav kozac-ki- h odreda. Prema tome, ako je i donio slicnu odluku, tvrde britanski historica-ri, Macmillan je postupio pragmaticno trazeci rjesenje za vrlo slozenu situaciju kad medju desetinama tisuca kozaka nije bilo moguce traziti samo njihove vodje. Nema, prema tome nikakve osnove vjerovati da je Macmillan dosao u Austriju s namjerom da provede neki sovjetski zahtjev. Upitan na lieu mjesta sto da se radi sa tolikim izbjegiicama, mozda je predlozio jedino moguce rje-senje. Britanski istrazivac Alastair Home, priprema novu politidku biograflju Ha-rolda Macmillana. Da bi korektno oba-vi-o posao razgovarao je sa brojnim svje-docim- a ovih zbivanja i konzultirao sve dostupne dokumente. Obavezao se da biografija nece biti objavljena prije Macmillanove smrti, pa logicno nije ulazio ni u ovu najnoviju polemiku. Ipak oglasio se samo s jednom ocjenom imajuci u vidu sve sto je saznao, izjavio je da kvalifikacija "ratni kriminal" koja se sada pripisuje Haroldu Macmillanu predstavlja uvredljivu klevetu. Dakle, taj (istrazivac skida svaku od-govorn-ost sa nekadasnjeg britanskog premijera za zbivanja u Austriji neko-liko dana nakon sluzbenog zavrsetka rata. (Nastavak u iducem broju) BRANKO MIKULIC Mikulic held various posts in the socio-politic- al organizations and admin-istrative bodies of Bosnia and Herzegovina. He was elected chairman of the people's committee in Bugojno, secretary of the district committees of the League of Communists in the cities of Bugojno, Jajce, Livno, Zenica, and president of the parliament of Bosnia and Herzegovina. From 1964 to 1967, Branko Mikulic was Secretary of the Central Committee of the League of Communists of Bosnia and Herzegovina and later, secretary of the Executive Committee of the Central Committee of the republic's League of Communists. In 1967 he was President of the Executive Council of the republic's parliament. From 1969 to 1978, Branko Mikulic held the post of president of the Central Committee of the Communist League of Bosnia and Herzegovina and, by virtue of his posi-tion, was a member of the Presidium of the Central Committee of the LCY. At the 11th LCY Congress (1978) he was reelected member of the Presidium of the LCY Central Com-mittee and then elected its President for the term of one year. In 1982 Branko Mikulic was elected President of the Presidium of Bosnia and Herzegovina and in 1984 — member of the Presidium of the S.F.R.Y. At the 13th Congress of the LCY (1986), Branko Mikulic was elected to the LCY Central Committee. Branko Mikulic holds a number of high govern-ment distinctions. |
Tags
Comments
Post a Comment for 000369