Nase Novine, June 21, 1978

              sI
I
1
I!
;i
№®
If
H
M
5
№ i4l I
ВЈИ №m
us nw.
!M I
Ш4WJSiS KffAVVJ.W-A'lrtV-br,''.- ! irtt,™ . ,.,. t..A, .- -. s, .. л - +. .. л-- . ,,. . i..- -. ,lh .-,.-
... iM.t.i,j.j- - .Ju.-.to,- '! .u -,- ,,.,' v. . '" %..' ЖГ''№Ш A ЛЦЈШ ч twi№.u,r.': к,?м љјл:. :'w vftiwi'rtwijv'ii'ft.svi љ i.fiYr kvikYi'Ju.7i ГРЖ Y
, ,гж&1;с#шж ,r„, .г4р ..:, i,i„if a-- .
. ',., ж &
iffir '
'; - v.. " _ ►.W. £}" . " ..:,..
Umihana je gledala preda se i
grizla usne. 06i joj se ovlazile.
— Ti si, Umihano, sada kao
mpja kbi. Priku6i se k menl — veil
kadija — da tl izrubim u Ime
prosidbe amanet, §to ti ga je pos-la- b
-MuPstraij-dbei- gk. adiji! veil joj otac.
Ona pride, all vrlo nespretno.
— Evo ti, Umihano ovaj zlatni
prsten sa velikim draglm kame-no- m.
Dao Bog da ga dugo iznosiS
u zdravlju i rahatluku. I preda joj
ga.
— Am in! гекобе svi.
— Iza toga evo uzmi, djevojko,
ove belenzuke od 6ista zlata. Neka
dragi Bog dade, da ih dugo uznosIS
u svom nbvom domu! Umihana ih
uze.
'i-- Amin!ki6u8yl.
fc — Sada, UmlHano, primi ovaj
tepeluk sa bisernim kulama. Molim
Boga da ga dugo godina uznosIS
na svojoj glavi I da Mustaj-be- g bide s tobom'.zadovoljanl Blago-silja- o
kadlja. Umihana uzeepeluk
svi, гекобе: "Arriin!" a star! alajbeg
dodader— I da ona s Mustajbe-go- m bude zadovoljnai -
— Aminl uskliknu§e svi.
PredavSI tepeluk uze kadija men- -
duhurke pa Ih podignu. Oko pede-s- et
niza bisera, spletenlh u mrezu,
Siroku oko 6etiri prsta sa nekolikp
almasa u sredini, predade Umihani
rije6ima: — Ovo 5еб nositl na svom
6elu, moja k6eri. Molim Boga da
budeS uvijek pametna...
— Tako jel upade u гЈјеб alajbeg,
"--- uvijek pametna!
Kadija nastavi: — ... i vjerna,
miia i draga svome Mustajbegu..!
— Artiin! гекобе svi, a alajbeg
opet uskliknu: — I on njoj! Amin,
dragi Boze!
— Amin! uskliknu6e svi.
Nakon oyoga predade joj ogru sa
stotinu dukata г!јеб1та: — 2elim
od dragog Boga, da mu izrodlS
destit I lijep porod!
— Amin! кПби svi.
— I evo ti, k6eri, trlsta cekina u
ime-spre- me i sretna puta svome
doma6lnu.
k ?- -- Hvala! Hyala! kllknu alajbeg i
pogleda u Umihanu, te nadoda: —
Samo da se lijepo zape(ze... jer,
dragi Smajl efendija, vidi§... i
гпаб..; on) se јоб nisu nl vidjell! Ni
vidjeli, a ve6 se гагибији..! To je
idbsta teбko i njoj i njemu...
Робк je Umihana te darove pri-mii- a,
opet je ppljublla kadlju u
fukii, zatim sve druge redbm pa je
1габ1а napolje. Kada je poljubila
oca u ruku, on je osjetio na rucl trl
6etlrl kapi, pogledao nahjlh i rekao
u sebi: — Р1абе, all 81иба!
Sad kadlja ргоиб! posebnu jednu
dovu. Svi su prisutnl 81ибајиб! je
drzall opruzene ruke u vis I doda-val- i:
"Amin!" Najvi6e se био glas
starog alajbega, kojl je od srca
2elio da rijegova k6l bude sretna I
zadovoljna, a to mbze datl dragi
Bog, ako htjeiihe.
-- Г
Za ove ceremonije, kada je
ponovno doSIa 6ast na бигир i
kafu, zamoli kadija alajbega da mu
donese svoj divit i kalem da napiSe
Mustaj-beg- u pismo. Treba da mu
javi da je prolevina svena. Ujed-n- o
ga zamoli da mu za sutra nade
jednog seljaka s konjem, koji бе to
pismo odhljeti u Mostar, po§to бе
kadija Ш sa druzinom u Sarajevo
preko Trnova.
Oko trl sata po podne Hajdar
alajbeg I njegov rod poveli su goste
na izvan da malo noge opruze i da
se malo prozra6e. Svi su izaSII naj-pri- je
u dvoriSte i tu razgledali one
dvije krave plemenite pasmine. Sa
njima su u Stall biia tri velika ovna,
§to ih je alajbeg gojio za Kurban
bajrama. Pokazao im nadalje dva
para velikih volova I Cetiri konja. Po
dvoriStu detail i trfikarall tukci, a
kokoSi бергка!е. U ba§6l, za ku-lo- m,
vidjeli se stogovi јебта. Gosti
prohodali do безата i odatle raz-gledali
panoramu juga. Iz baSCe
izadli, ба1еб! se I razgovaraju6i, na
glavni put. S puta razgledali Jaho-rin- u,
opjevanu naSu planinu na
sjeveroistoku, te veliCanstvenu
Treskavicu, koja se svojlm zapad-ni- m
krajem vezala sa ograncima
VisoCice planine.
— E, baб ti je ovdje lijepo!
govorio kadija alajbegu, a ovaj
odvrati: — Jest ijetl, a zimi?
PregledavSi okblicu, Hajdar alaj-beg
pozovnu sve u kulu, odakle je
јоб 1јербЈ vidik. Osim toga, робк
su zaruke ve6 provedene, treba da
se gosti upoznadu s alajbegovom
familljom kao i alajbeg s Almas
hanumom. Sada su oni rod, pa ne
treba da se zene "kriju".
U kuli se opet davala Cast.
Fatima hanuma je najviSe radila,
kako bi posluga bila Sto bolja I
do6ek srda6niji. Pomagala joj iv
Umihana. U kuli je nastala ба1а I
veselica. Svima je bilo 1акбе no —
Umlhanl. , Gosti su tu ve6er ргебИ iz ba§-kalukanako- nak
u kulu, u tre6i kat,
do6im je alajbegov rod pred ve6er
oti6ao,na Rataj. Po6to su dvije no6l
ргепобШ gosti se робебе spremati
na putovanje svojoj ku6i u Saraje-vo.
XVIII.
Dijefjenje darova.
Ono jutro, kada бе gosti krenuti
sa Borija, prebirala je Umihana s
majkom svoj 6elz da dade darove
proscima I Mustaj begu, svome
zaru6nlku. Na amanet treba datl
darove. Na dobar amanet I darovi
dobril Njih dvije izvadlSe iz sehare
ообба1ике i to Almas hanumi
zenski, Smajl efendiji i Muhamed
begu po muSkl bo56aluk. Osim
toga odredili su za Mustaj-beg- a
jedan narofilto list kao I za njegovu
rhajku Hatldzu hanumu.
Majka i Ш sve su te boSCaluke
pregledale, lijepo smbtale: svakl
.
' „ ЖИЊИИЧМЧм. 1виши1ШШиН1Н§1 ttmSS!
члг.1 ,.'' v4'.'i-vi.jR- w? -- iww)A,'i --;;'.'cr ';"'".";' w 'i'. xi¥'L""W! " №'.#.г-лчтг--
.р', '
.-
-
'f¥f WW '-.-
:# да: ШШ''. - i' ' i ').', , ч
" "
. .... J
(LJUBAVNI ROMAN IZ18VIJEKA)
umotale u svilenu, багепи I tanku
bo56u I njezine krajeve zapeli
srmali hilalom. Kod ovog odrediva-nj- a,
6to se vrSilo u Umihaninoj
sobi, izbio je mall incident izmedu
majke i, k6eri. Kad je Fatima
hanuma htjeia da najljepSi i naj-skupocje- niji bo§6aluk uzme I da ga
preda Mustajbegu, Umihana ga je
otela iz njezinih ruku rekavSi:
— Ne, nipo6to!
— Pa ovaj si odredlla svome
buduem muzu!
— All ne ovom, majko! Ja sam
taj boSSaluk svojom rukom vezla i
5vrsto namijenila Ali-beg- u!
— Pa zar јоб na nj тЈвИб, Umo?
— Uvijek, majko! Dok budem
ziva!.
— Umihana je taj ообба1ик
vratila u svoju seharu.
L -- Kada. su gosti ustali i preSli u
drugu sobu u drugom katu, u sobu
alajbegoyu na kafu, ti su darovi
игибеп! svakom na po se. Вобба- -
luk za Mustajbega f njegovu majku
primio je kadija. Tom su prilikom
ponovnojpokrenull pltanje svatova
I vjenfianja. Uglavili su, da be
svatovi Mustajbegovi dobi dva
dana pred Kasum, mozda i tri dan
prije, o бети be posebno javlti
pismeno Mustaj-be- g. Nadalje su za
klju6ili, da se vjenbanje obavi u
Mostaru, kada tamo svatovi dove- -
du Umihanu.
Iza tog zdogovora iznio se gosti-m- a
dorubak. Tom je zgodom
obebao Smajl efendija da be sa
zenom dobi u tim svatovi ma.
SvrSivSI I uredivdl sve б je
potrebno, stadoSe se prosci spre-mati
na put i opra6tati. Fatima
hanuma izgrli se i izljubi s Almas
hanumom јоб u sobi. Almas hanu-ma
je zagrlila Umihanu kod stepe-nic- a
Lrekla joj:
— 0 Kasumu, djevojko!
— Ako Bog da! uzviknu Umlhar
na.
Svi su sa§li pred kulu u dvoridte,
gdje su konji bill spremni. U
dvoriStu se oprosti Hajdar Alaj-be- g
s kadijom i Muhamedbegbm, isto I
oni sa njim, zagrlivSi se medusob-n- o
kao kada se hadfije opra5taju s
drugovima pri polasku na Cabu.lza
obeva opro6taja Umihana je u ime
rastanka poljubila ruku kadiji I
Muhamedbegu, pa se povukla maj-- cl
iza leda.
Njezina je majka pomogla obubi
feredzu .Almas hanumi, pomogla
joj namjestiti tulbent i јабтак.
Po tome gosti posjedaSe na
konje. Pred njima zjaplla otvorena
kapija.
— Eh, allah-emane- t! гебе kadija.
To isto гебе Muhamed-be- g i Almas
hanuma. A na taj pozdrav odgovo-г(б- е
svi domabi sa: Allah-eman- et i
sretan put!
— Do vldenja!
— Do videnja!
Tako gosti xostavl6e Borlje.
frt ч$еп Hntm -- mm
7№71л7ааШШ1И
vijestl.
ppaj hodza Karabegbvib, kojl je..
u Ulogu onako zestoko nabrzao
Bajru, zadrzao se U Nevesinju dva
dana.
Kada je stlgao u Mostar, sreo ie
Mustaj bega LakiSiba kod Karadoz-begov- e
diamije. Stoga zaustavi
konja, da se s njim kao rodakom
pozdravi.
— Otkuda, rodo? pitaoga Mus-tajbe- g.
— Iz Nevesinja evo sad!
— Sta ima tamo novo?
— Ih, kao da ne гпаб, Mustaj-bede- !?
Mustaj-be- g se pravio kao da ne
zna, iakofetaj dan dobio pismo od
kadije sa Borija. Karabegovib mu
govorio:
— Mi smo rod, Mustaj-bez- e, a ti
sve ne6to кгјјеб i na golemo
впијеб,
Mustaj-be- g se smijao, ali opet
nije ni£ta rekao o prosidbi. Zato
Karabegovib sjaha.s konja, pa mu
dobaci:
— Cuvaj se, rodo, lisice!
— Kakve lisice? Sta ti to
govorid? — ozbiljno be Mustaj-be- g,
izdreljivSi obi na hodzu. Ovaj
ga gledao u lice. Onda mu Sapnu:
— Sta je.s Umihanom?
Mustaj-be- g se nasmije groho- -
tom, a onda izgovori:
— Gotovo je!
— Kako gotovo?
— IsproSena je. Jutrbs mi stiglo
pismo od Smaje efendije. On sve
uredio. Ako Bog da, kroz desetak
dana kupim svatove!
Karabegovib ga tako bud no gle-dao,
da je on opet ponovio:
— Kroz desetak dana... A б me
tako mjeriS? Kao da ne vjerujes" u
moje svatove?
. — Da Bog da, rodo! Samo... tu.
hodza otegne.
— Sta "samo"?
— Jesi li ti vldio, koji dan je to
pismo pisano? ' — Nisam. A za6tb to treba
gledati?
— Onako...
Mustaj-be- g ga prihvati za miSicu
od desne ruke I pritrgne snaino k
sebi rekav6i:
— Meni se bini, rodo, da ti ima§
men! neSto da -- гекпеб... Ne6to
vaino... A ja ne znam, Sta bi drugo
moglo biti!
— Zaista ne гпаб, je li?
— Ne znam, duбe mi!
— Ma zar nisi био Sta- - se u
Nevesinju govori ima v&e dana?
— Sta se govori? Kazivaj, boga-t- i,
zaSto окоНбауаб?
Karabegovib se potare rukom po
vratu, pogleda ga ozbiljno, pa be
mu povjerljivo:
— Umihana Ide--za Ali-be- ga
Ljuboviba u Odzak!
Mustaj-be- g sav problijedi, usti-m- a
neSto mlaznu, prihvati hodiu
objema rukama za ramena i ner-voz- no izusti:
— Сијеб! Pazi &ta друог!б,
nemoj se sa mnom Salitl! ,
— Jase, Водат(,,пебаИт. Evo
Sta sam buo u svoje rodene uSil
I tu Karabegovib. pripovjedi ona]
svoj razgovor u Ulogu, zatim
dodade:
— Eto sam danas stigao iz
Nevesinja. pitav gi;ad govori, da se
""mladi Ali-b- eg 2enl kula mu sva
окгебепа, priprave za ienidbu veb
svrdene.
— All on mo2e bti uzlma drugu!
— Ne, ne! Umihanu Hajdar
alajbega Cenglba on uzimal
U Mustaj-beg- a u об!та munja
sijevnu, krv udari u zile, pa se
nabreknuSe po vratu. Lice mu
posta crveno.
— Ne moie to biti! dreknu
Mustaj beg, — Umihana moze biti
samo moja i niblja viSe!
(Nastavit be se)